„Prokleta je Amerika i zlato što sja“: Zanimljiva geografija u rok, pop i folk pesmama

Da začinimo malo ove vrele julske dane Brazilom, Afrikom i drugim (tropskim) predelima. Stihove pesama koji slede sigurno znate, a da li ste ikada obratili pažnju na geografske pojmove u njima? Pakujte se, krećemo an zanimljivo putovanje kroz geografiju u pesmama srpskim...

.

Najčešći motiv je, naravno, Amerika.

Da vidimo dalje. Miroslav Ilić je dao omaž toj zemlji u stihovima „Amerika, Amerika, zemlja velika, ali metar moga sela – Amerika cela“.

Aca Lukas: „Nije ti ovo Amerika, bogata devojko, nevoljo velika, nisam ja gospodar čelika, nije ti, ljubavi, ovo Amerika „.

„Neki to vole vruće“ su u referenu pominjali Kaliforniju.

EKV : „Tamo je cilj, tamo je put, tamo je znak, tamo je Amerika“).

Najodrešitiji su bile subotički pankeri Džukele u pokliku „Amerika, Amerika –bogata i ponosna, Amerika, Amerika – gomila klovnova….“

Nimalo iznenađujuće, za Ameikom sledi – Rusija (na sledećoj stranici...)

Baćuške je opevao Bajaga (isti onaj koji „nije mislio na Berlin“) u čuvenom „Ruskom vozu“: „Voz, pospani voz za Harkov, Gomelj, Lenjingrad…“ i poentirao refrenom „Nije votka rakija, ali noćas ubija, tuga mi je velika, velika k’o Rusija“.

„Idoli“ su u nezaboravnoj Rusiji pokazali svoje najnežnije lice:“ „Ja sam još studirao, ona je radila, noću sam joj čitao A. Fadejeva“.

Znate i poklik grupe Zana: „Priča se, priča da Rusi dolaze…“

„Riblja čorba“ je „dobacila“ do nešto bližeg Amsterdama: „Ovde uopšte nema Holandezi, sve Arapi, crnci, i Kinezi, tu ljudovi uopšte ne spavaju, samo viču i zajebavaju“.

Tamo ih je, u metaforičkom smislu, već čekala Aleksandra Slađana Milošević: „Tačno znam zašto voliš Amsterdam. Amsterdam u tebi budi vatre plam. Jezde zvezde music halla, noći pune rock’n'rolla, show business angažman, vizuelno sanjaš san“.Dino Merlin je svoj život poistovetio sa Švajcarskom: „Moj je život Švicarska – skoro pa savršen…“, a iz Sarajeva je, doduše desetak godina ranije, stigao apel benda „Đino Banana“: „Odvedi me u Diznilend“.

Pevačica Viktorija se u svojoj „Kanadi“ pokazala geografski znatno neodlučnijom („Severna Kanada, ulice Bagdada, putovanja bilo kud…“.

Lepa Brena je opevala zavodljivost Afrike („Ima jedan ritam lud, plesaće ga ljudi svud, nije rumba, nije samba, to je ritam tamba-lamba“), u Janošu je klicala Budimpešti („želim opet u taj varoš, Budapest, Budapest…“), u hitu „Sanjam“ stigla je i do kosmosa u širem shvatanju tog pojma („Sve do kraja sveta, dalekih planeta sa tobom bih išla ja, prejahala polja, preplivala mora, pobegla od vremena…“). I bila je „Dama iz Londona“: „Da mi kupiš, Mile suknjicu od svile, pa da stanem na štiklice, da nacrtam obrvice, da zanjišem sa bedrima, plavom kosom i nedrima, bila bi ko ona dama iz Londona...“

Afrikom je nešto kasnije bio ushićen i Dino Dvornik, a globtroteri iz "Galije" pevali su „Da ručaš negde dole u Kini, a zube čačkaš u Karolini, na Bahamima da imaš vilu, od mnogo žena da dobiješ kilu..“.

Posebno je zanimljiv slučaj Istanbula, koji je privukao pažnju raznih autora:

„Atomsko sklonište“ je na samom kraju svog Istanbula slutio „Sjetit ćeš se svojih putovanja u Istanbul, puding, shop i hotel Peace“, a grupa „Magazin“ je lebdela u rimama „Istanbul, polumjesec ljulja nas, Azija, doziva me dalek glas, noć je puna sna, leptira, dukata, Istanbul, Istanbul, neke čudne avlije, mjesec je sad na vrhu džamije…“)

Primetno je setan i Predrag Živković Tozovac u „Putu u Instanbul“: „Vraćam se za Jugu u Beograd grad, al’ sam nešto tužan, šta da radim sad, sve bih rado dao za lepotu tu - Ajšu i Meziru u Istanbulu“). Danijel Popović, izvođač pesme „Džuli“, ovako je izrazio divljenje lepotom svoje drage: „Nema te Pariz ni London, Honolulu, Njurok ili Rim…“).

Noviji repertoar:

Ceca Ražnatović i njena „Fatalna ljubav: „Ja te volim čak i kad si u Parizu, u Njujork da odeš, bio bi mi blizu, ja te volim čak i kad si u Londonu, jer i u Londonu u mom si fazonu… Ja te volim čak i kada si u Kini, jer na moje srce bacio si čini…“.

Ana Nikolić: „A u podne kad sunce sine, vozi me, vozi sve do Atine, ako želiš usne da ti dam, i da se sa tobom zabavljam“. Odjek doživljaja sveta zatičemo i u pesmi „Milion dolara“ Nele Vidaković: „Safiri, rubini, pa shopping u Atini, u Monte Carlu vila, svaka bi s tobom bila“.

Vilu, ali u Brazilu, u najnovijem hitu kao cilj postavlja Tina Ivanović: „Videla sam Istanbul, baš je full, baš je full, u Atini izlazak baš je mrak, baš je mrak… Kupi mi vilu, vilu u Brazilu, to je u mom stilu, samo život prva klasa…“.

A Monte Karlo srećemo i kod Jelene Karleuše u „Kazinu“: „Kao Monte Karlo sija Montenegro... Rodiću ti sina pod svetlima kazina…“.

Sandra Afrika veli o voljenom sledeće: „Vreo k’o Afrika, jak k’o Amerika, koja ne bi pristala…Pun kao Švajcarska, širok k’o Aljaska…“.

Za kraj: Dragan Kojić Keba: „Vodiću te u Kinu“ peva na kineskom jeziku.

I, da ne zaboravimo kultnu pesmu:

.

Pročitajte i:

55 turbo-folk stihova zbog kojih ćete crći od smeha!

Izvor: Citymagazine.rs