Ime može da odredi sudbinu, pa zato i ne treba da čudi zašto je teško odabrati pravo. Pored krštenog i građanskog, svako od nas može dobiti još jedno ime i to osmog dana po rođenju. Po pravoslavnom običaju otac odlazi u crkvu da se pomoli Bogu za zdravlje bebe.

Na molitvenom obredu koji se zove znamenovanje, najčešće se bira ime onog svetitelja kog se tog dana crkva seća, a onda kada majka i dete dođu kući, kada se opredele za ime, oni se registruju u državnim matičnim knjigama... Kada dođe trenutak da dete bude kršteno, onda dete na krštenju dobija kršetno ime. Ta tri imena mogu biti jedno isto ime, mogu da budu dva, a mogu da budu i tri različita imena, objašnjava veroučitelj Vuk Jovanović.

Prilikom izbora imena roditelji se najčešće vode emocijama i lepom simbolikom.

- Sreću obično donose imena koja su vezana za Boga i za anđele, kao što su Teodora, Marija, Petka, Petrinja… Ili ona imena koja su vezana za prastare starorimske i starogrčke bogove, priča etnološkinja Jasna Jojić.

Ipak, veruje se da ima i baksuznih imena kao što su Gorčin, Uglješa, Prodan, Stana, Mina... Postoje brojna druga narodna verovanja, a nekada je bio običaj da se dete ostavi na putu, obično na raskrsnici, da bi se dete i porodica spasili od uroka. Prva osoba koja bi naišla dodelila bi mu ime.

- Mnogi se trude da svojoj deci daju imena svojih predaka i oni to posebno i čine ukoliko su preci bili dobrog zdravlja, dobrog izgleda, dobrih sposobnosti, uspešni, bogati… Znači sve ono što bi voleli da prenesu na svoje potomke. Ali ako se među precima nalazio neko ko je bio negativan onda se izbegava davanje takvog imena, dodaje Jojić-.

Šta bi još trebalo da znate o davanju imena deci i kako oni koji se nikada nisu saživeli sa svojim imenom mogu da ga promene, pogledajte u video-prilogu.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.