Bred Pit - Heroj ulice

Na prvi pogled Bred Pit je običan crni pas. Podseća na pit bul terijera, ali ipak nije. E baš zbog toga, sudbina ovog psa u proteklih 6 godina podseća na scenario nekog dobrog ali tužnog filma.

.

Početak priče seže u 2008. godinu. Neki čovek koji je uzeo štene pit bul terijera i uvidevši da pas ipak nije rasan, već je samo "običan mešanac" izbacio ga je u stambeno naselje u Zaječaru. Psić nije umeo da se snađe na ulici i ubrzo ga je udario automobil. Posledica - lom zadnje noge. Prelom nije bio tretiran i kost je zarasla u potpuno suprotnom smeru i pas je ostao invalid za ceo život.

Bežeći od ulice koja mu je donela samo nevolje, sakrio se u jednoj nedovršenoj kući u kojoj je ostao naredne četiri godine. Jedini prijatelji su mu bile dve žene iz tog naselja koje su mu donosile da jede. Sa sobom je samo imao jedno ćebe koje je vukao sa sobom. Leti na terasu, kada je toplo da se sunča, a zimi u podrum kako bi se zgrejao.

Nakon provedene četiri godine u ovom skloništu, nedovršenu kuću je kupio novi vlasnik kojem pas nije bio potreban. Žene koje su ga hranile su pozvale Udruženje "BETA" iz Zaječara i obratile se za pomoć. "BETA" je preuzela psa i zbog toga što je mešanac pit bul terijera, a i zbog neodoljive sličnosti sa holivudskim glumcem, dobija ime Bred Pit.

Iako je proveo četiri duge godine u samoći, pokazuje naklonost i prema životinjama i prema ljudima, iako su ljudi ti koji su ga izdali. Polomljena i krivo srasla noga mu smetala pri hodu i morala je biti amputirana.

Godinu dana uživao je u druženju sa drugim psima i ljubavlju. Jesen 2013. i zima 2014. u Zaječar donosi epidemiju štenećaka. Oboljevaju štenci, odrasli psi, vakcinisani i oni koji to nisu. U najsurovijem svom obliku štenećak napada i Breda Pita.

Intenzivno lečenje, terapije dva puta dnevno, vitamini, supe na špric, topli obroci mu ne pomažu. Virus mu napada jedan po jedan organ redom, svaki dan je gori od onog prethodnog.

Bred Pit dobija rok od 24 sata života. Pa još 24 i 24. Svaki dan se provodi sa njim kao da je poslednji.

Ipak, malo po malo, nekako pobeđuje bolest. Četiri godine samoće, amputacija noge, štenećak... samo su dokaz koliko volje za životom postoji u tom psu.

Nakon svega što je preživeo, Bred zaslužuje novi dom i nekog ko će ga voleti do kraja života. Zaslužuje i krevet na kome nikada nije spavao. Zaslužuje život dostojan jednog živog bića koje voli život, iako ga on nije mazio.

Priče kao što su ove se ne bi dešavale kada bismo bili odgovorniji prema životinjama koje su namenjene da budu kućni ljubimci. Mnogi psi koji budu izbačeni na ulicu dobiju drugu šansu i imaju srećan završetak, ali je mnogo više onih koji završe pod točkovima automobila, otrovani, udarani, umiru od gladi i zime, a neki postanu i problem na ulicama gde iz straha za sopstvenu egzistenciju postanu opasnost i za ljude. Sprečimo ovakve pojave. Budimo odgovorni za svoje postupke.

Priču o Bredu Pitu ispričali su nam volomterii udruženja za brigu o žuivotinjama Beta.