Psiholog objašnjava: Roditelji na ova četiri načina UNIŠTAVAJU SAMOPOUZDANJE DETETA, mnogi nisu ni svesni posledica

Veoma je važno biti svestan ovih grešaka.

Izvor: NajŽena/Ana Klikovac  |  
Ilustracija/Foto: Ground Picture/Shuttrstock
Ilustracija/Foto: Ground Picture/Shuttrstock
.

Znate li da su samopouzdanje i visoko mišljenje dece o sebi gotovo urođeni? Međutim, ako su izloženi negativnom i neohrabrujućem okruženju, sve vrlo lako može krenuti nizbrdo.

Postoje greške koje roditelji mogu da naprave u obrazovanju koje mogu u velikoj meri uticati na detetovo samopouzdanje. Ukratko, ako niste svesni nekih grešaka u sopstvenom ponašanju, možete značajno uticati na to kako dete vidi sebe, kako se odlučuje i kako se nosi sa izazovima odrastanja, upozorava psiholog dr Džefri Bernestin u kolumni na portalu Psychology Today.

Veoma je važno biti svestan ovih grešaka, kaže on. Neke od njih je naveo u svojoj knjizi 'Deset dana manje prkosnom detetu', a ovo je izbor od četiri primera ponašanja roditelja koji mogu negativno uticati na detetovo samopoštovanje:

Vikanje i udaranje

Ništa ne utiče na detetovo samopoštovanje kao vikanje i udaranje. Ovo pokazuje lošu kontrolu impulsa i šalje veoma lošu poruku detetu. Naravno, većina roditelja u nekim situacijama drugačije ne može ili ne zna, pa se verovatno mnogima dogodilo da su vikali na dete ili ga opalili po guzi, ili ga ošamarili.

Možda vam se čini da ste uspeli da disciplinujete svoje dete, ali efekat će biti kratkotrajan. Umesto pozitivne reakcije dobićete dete koje ima sve manje samopoštovanja, sve je nesigurnije i sve manje može da vodi konstruktivan razgovor i gradi samopoštovanje kroz interakciju sa vama.

Nazad na pitanja

Kada se problem ili nesporazum reši, ne vraćajte se na to. Dajte detetu šansu da počne iz čiste ruke. Osposobite ga da nastavi dalje uprkos svojim greškama, da nauči nešto od njih i ostavi ih iza sebe. Samo tako možete odgajati dete samopouzdano koje će razumeti važnost dobrih izbora i prirodno biti manje sklono ponavljanju loših stvari.

Maltretiranje krivicom

Jedno je pitati dete kako bi se osećalo da je doživelo nešto što ste vi doživeli od njega, a drugo insistirati na tome do krajnosti, da biste ga okrivili za svoje misli, osećanja ili postupke. Roditelji koji koriste krivicu da kontrolišu decu dovešće do toga da deca utrnu.

„Imala sam klijenta koji je napao njenog sina nakon što joj je komšija rekla da ga je videla sa prijateljem kako puši marihuanu. Napala ga je pitanjima poput: 'Da li razumeš koliko mi je neprijatno kada čujem tako nešto?' i ' Da li ste svesni da ste time potpuno uništili moje poverenje?’ Ali kada je uspela da se pomiri i izleči svoj ego, pomogao sam joj da nauči kako da mirnije razgovara sa sinom i da mu pruži ono što mu je zaista potrebno: podršku i razumevanje. Uspeli su da reše probleme i izgrade poverenje. Tako je i Harold pomalo izgubio interesovanje za lošu kompaniju koja ga je dovela do droge“, kaže dr Bernštajn.

Sarkazam u razgovoru

Upotreba sarkazma šteti detetovom samopoštovanju jer se ono oseća posramljeno. Ako želite da efikasno komunicirate sa detetom, izbegavajte sarkazam, jer dete u vašem tonu ne oseća ono što bi trebalo – razumevanje, poštovanje i trud da mu pomognete da se izbori sa svojim greškama.

Kako komunicirati sa detetom?

Neki od ovih postupaka mogu izazvati ne samo pad samopoštovanja, već i prkos kod deteta, jer će se osećati emotivno povređeno i uznemireno. Dete će imati osećaj da ste ga povredili i imaće potrebu da se bori sa tim. Naravno, najlakše je reći: 'Nikada više neću', ali postoje situacije u kojima lako upadamo u stare obrasce

"Sećam se primera samohranog oca koji je imao običaj da viče na sina, kako kod kuće, tako i na treningu fudbala. Ni kada je Entoni dobio nagradu na terenu, Sal to nije priznao. Ali posle nekog vremena rada na sebi uspeo je mirno da razgovara sa sinom. On mu se izvinio rekavši: „Izvini što sam bio tako sarkastičan. Moraš da znaš da sam bio presrećan kada si dobio nagradu i da sam veoma ponosan na tebe. Čast mi je biti tvoj otac.’ Entoni je bio presrećan“, kaže dr Bernštajn.

Dakle, čak i kada se desi da pogrešite, važno je da je prepoznate i pokušate da je ispravite, jer na taj način svojim primerom pokazujete detetu kako da se vrati na pravi put i pružate priliku za njegovo samopoštovanje. Zbog vašeg izvinjenja i poštovanja koje ste pokazali, da se malo poboljšam.