Monika Levinski progovorila posle 20 godina: Bila sam na korak do samoubistva

“Potpuno sam svesna toga kako me ljudi gledaju. U mom slučaju, vreme ne leči baš sve. Uvek ću u očima javnosti ostati upamćena kao ljubavnica Bila Klintona", kaže za „Gardijan“ Monika Levinski, koja je imala 20 godina kad se zaljubila u tadašnjeg predsednika SAD. Što joj je uništilo život.

.

Monika je u Londonu završila psihologiju. Tamo već godinama živi i radi. Iako su svi bili blagonakloni prema njoj u glavnom gradu Engleske, jednom je doživela groznu situaciju.

- Sedela sam u baru u centru grada, svega tri dana pošto sam se doselila. Počela sam da pričam sa jednom ženom koja je delovala izuzetno prijatno. Razgovor je trajao skoro sat, da bi mi onda ona iznenada rekla da poznaje neke moćne ljude, da nisam smela da dolazim u Englesku jer sam nepoželjna. Takve stvari, koliko god glupo delovale, uvek vam pravo u lice saspu vašu prošlost i na površinu izbace stvari za koje ste mislili da su potisnute i zaboravljene. To je bio isti onaj osećaj kada me je Linda izdala. Osećala sam se nemoćno.

Linda je njena bivša drugarica sa kojom je radila u Beloj kući i kojoj se poverila da je u vezi s predsednikom. Linda ju je “izdala”, tačnije, tajno je snimala njene i Bilove razgovore i sve predala FB.

Taj FBI momenat dogodio se 16. januara 1998. godine, kada ju je Linda pozvala na ručak u tržnom centru u Vašingonu.

Levinski je tada imala 25 godina. Radile su zajedno u Pentagonu skoro dve godine i Monika joj se poverila o aferi sa predsednikom Bilom Klintonom. Ali, nije znala glavno - njena "prijateljica" je tajno snimala njihove telefonske razgovore, više od dvadeset sati. Ručak je samo bio zamka jer su se pojavila dva federalna agenta: "U nevolji si," rekli su Moniki.

Odveli su je u hotelsku sobu, punu tužilaca i federalnih agenata. Počela je da plače. Rekli su joj da istražuju njene tvrdnje da je predsednik Klinton seksualno uznemiravao bivšu zaposlenu u državnoj službi u Arkanzasu Polu Džons i da će, ako ne sarađuje sa njima, biti optužena za krivokletstvo i osuđena na 27 godina.

- Nazivali su me glupačom i kurvom. Biti u središtu tog medijskog vrtloga bilo je zasita zastrašujuće. Dosta toga imalo je i veze sa tim što sam žena. Naravno, šef me je iskoristio, ali ću uvek ostati pri tome da se radilo o vezi na koju smo oboje pristali. Zlostavljanje je počelo kasnije, kada sam postala žrtveni jarac da bih zaštitila njegovu poziciju. Klintonova administracija, ostali političari i mediji su me žigosali, a taj je žig ostao jer je bio prožet moći.

Monika kaže da joj je mrsko da se seća prošlosti.

- Istina je da sam umorna. Bojim se da ću reći nešto nejasno što će prerasti u naslov i da će se sve pokrenuti ispočetka.

Monika, jedna od najponiženijih ljudi dvadesetog veka, ismejana je zahvaljujući internetu. Bila je prva internet žrtva. Sada se bori protiv onih koji na mrežama omalovažavaju druge, nastupa kao advokat maltretiranih. Ona na konferencijama i predavanjima govori o tome kako neko ko se boji da ide u školu zbog maltretiranja treba da se postavi, ili kako da reši to što je žrtva internet maltretiranja.

- Preko noći, od potpuno nepoznate osobe postala sam ona javno ponižena širom sveta. Priznajem, bilo je to pre društvenih medija, ali ljudi i dalje mogu da komentarišu online i kroz imejlove. Označena sam kao kurva, drolja, ološ...i naravno kao 'ta žena'. Bilo je lako zaboraviti da je ta žena višedimenzionalna, da ima dušu, i da je jednom slomljena.

Monika kaže da je kao dete koje je raslo na Beverli Hilsu imala mnogo problema i da je još kao tinejdžerka doživljavala maltretiranje vršnjaka zbog svoje težine. Ona kaže da nije mogla da podnese šalu, a svakodnevno je trpela namerno provociranje i vređanje grupe devojaka.

- Učinili su da nemam veru u sebe. Pogledaje. Mogu da sedim i plačem ceo dan zbog dece koja se boje da idu u školu.

Imala je 22 godine kad je počela da stažira u Beloj kući. Ona i Bil Klinton počeli su ubrzo da flertuju. Jednog dana mu je rekla "zaljubila sam se u tebe", a on je odgovorio: "Dobro, da li želiš da dođeš kod mene u kancelariju iza?" Uskoro, Klintonovo osoblje je primetilo koliko dugo je provodila u Zapadnom krilu, uključujući i vikende, pa je zamenik šefa osoblja odlučio da je prebaci u Pentagon, gde je upoznala Lindu Trip.

Pet dana nakon susreta sa FBI u hotelskoj sobi, Levinski je postala trač dana na onlajn sajtu "Drudge report": "Pripravnica Bele kuće imala je seksualnu vezu sa predsednikom SAD!"

Klinton ju je nazvao lažljivicom, negirajući da je imao "seksualne odnose" sa "tom ženom". Levinski, koja je često govorila da će "učiniti sve da povrati anonimnost", bila je primorana da svedoči pred Velikom porotom. Svih tri hiljade stranica izveštaja, uključujući ponižavajuće detalje o svih devet seksualnih susreta, pušteno je u etar.

- To što su ljudi mogli da čitaju transkripte, bilo je dovoljno zastrašujuće, ali nekoliko nedelja kasnije, audio trake sa telefonskim razgovorima sa Triovom puštene su na televiziji, a mnogi delovi su postali dostupni online. Javno poniženje bilo je bolno. Život je bio skoro nepodnošljiv. Osećala sam se kao da je svaki sloj moje kože i moj identitet ukraden od mene "98. i "99. To je kao da vam neko "dere" kožu. Osećam se kao da se sramota zalepila za mene kao katran.

Nikada nije pokušala samoubistvo, "ali bila sam vrlo blizu".

- Smišljala sam kako bih to uradila. Mislim da neki mladi ljudi ne gledaju na samoubistvo kao na kraj, već kao na reset.

Monika kaže da mnogo zla koje se putem mreža nanosi ženama i manjinama stiže upravo od - žena.

- Žene nisu imune na mizoginiju... Bilo je veoma strašno i konfuzno biti mlada žena gurnuta na svetsku scenu koja ne pripada nijednoj grupi. Ja nisam pripadala nikome.

Kaže da je posle svega planirala da se zaposli, ali da niko nije želeo takvu radnicu. Stigma je bila jača od njenih kvalifikacija. Čak nije mogla da se bavi ni humanitarnim radom. Bilo je to veoma izolovanih deset godina za nju. Onda je dobila sjajan savet od profesorke sa Londonske škole ekonomije Sandre Jovčelović, koja joj je objasnila da mora da progovori. Njena najveća greška bila je što se sklanjala i ćutala.

- Strah od odbacivanja udara u srž toga ko smo mi. Ne možemo da preživimo sami.

Kaže da joj često prilaze žrtve onlajn maltretiranja, kad god bi je videli negde i proteklih nekoliko godina pokušavala je da formuliše praktične savete za takve ljude, kako bi dala smisao sopstvenoj prošlosti. Za nju je bilo mnogo korisno da posle dekade ćutanja, posle sramote od sramote, ispriča šta se desilo. To je i učinila za Veniti fer 2014. To je sve preokrenulo i danas je vrlo aktivan borac za žrtve "bulinga".

- Ne zlostavljajte siledžiju. To mi liči na "sečenje". Kao da se sečete kako biste lokalizovali bol. Isto je sa bulingom, ljudi koji pate zbog mnogo stvari i to projektuju. Umesto da se seku, oni seku nekog drugog.

Američki izbori izbacili su u prvi plan Donalda Trampa i Hilari Klinton. Prvi je vrlo često koristio Monikin slučaj u javim porukama Klintonovima, a Hilari... Sasvim sigurno nije Monikin favorit. Na pitanje da li se boji da će je Tramp koristiti u ovoj borbi sve dok može, rekla je:

- Neću da odgovorim na to. Kako to da me pogađa ono što se dešava na svetskoj sceni. Ali, neću dozvoliti da me to obeshrabri. Neverovatno sam zahvalna za događaje u mom životu."

Monika Levinski je jedna od najosramoćenijih ličnosti 20. veka, konstatuje "Gardijan".

Izvor: Nedeljnik, Dnevno