Pre nego što gledate "Iz Rusije s ljubavlju" pročitajte ovu priču

„Porecite sve”, udelio je Filbi agentima Štazija prvu i suštinsku lekciju

.

Kim Filbi našao se i na ruskoj poštanskoj markici (Foto Vikipedija)Spomenik u Moskvi (Foto Rojters)Kim Filbi našao se i na ruskoj poštanskoj markici (Foto Vikipedija)Spomenik u Moskvi (Foto Rojters)
PreviousNext
Snimak iz 1981. godine, koji je prošle nedelje ekskluzivno emitovao Bi-Bi-Si, prikazuje kako najveći dvostruki agent hladnog rata, Kim Filbi, podučava obaveštajce Štazija u Istočnom Berlinu. Snimak je pronađen u arhivi ove obaveštajne službe NDR. Filbi je pripadao krugu agenata s Kembridža, legendarnoj „Kembridž četvorci” koja je špijunirajući za KGB nanela ogromnu štetu britanskoj obaveštajnoj službi. Englezi ih drže za najveće izdajnike u istoriji, a Moskva ih diže među zvezde. Zove ih „Pet veličanstvenih” (Englezi su kasno saznali za petog člana). Podstaknuta emitovanim video-zapisom, „Politika” predstavlja družinu (Kim Filbi, Gaj Bardžis, Donald Meklin, Entoni Blant), s posebnim osvrtom na najboljeg – Harolda Adrijana Rusela Filbija – čuvenog Kima.
Posle njega filmovi o tajnim agentima, od holivudskih trilera do klasika, mlaki su prikaz onoga što zaista čini ovu službu. Daleko od toga da su agenti supermeni poput Džejma Bonda koji otrov vari kao čaj, golim rukama razoružava bar desetoricu dok beži pred snežnom lavinom i uzgred spasava život lepoticama.
Od čega je, osim umeća da iz službe izađe živ, satkan vrhunski špijun?
Ima nekoliko klasika, poput „39 koraka” iz 1935. godine, za koje pravi agenti kažu da verno proniču u segmente njihove profesije. Po njima nema dobrog filma o špijunima bez izdaje, krađe podataka i kontrašpijunaže. Zbog naravoučenija o sposobnosti adaptacije gde leži razlika u tome da li živiš ili umireš, „39 koraka” stavljaju na pijedestal. Ali i on ostaje nedorečen, kada o „drugom najstarijem najnečasnijem zanimanju na svetu” – kako ga je nazvao drski Endru Bojl, autor „Klime izdaje” (o „Kembridž četvorci”) – svedoči špijun. Pod uslovom da govori istinu.
Najuspešniji dvostruki agent hladnog rata, koji je izdajom temelje britanske obaveštajne službe bacio na kolena, Kim Filbi, uspeo je da, gotovo 30 godina upokojen u hladu moskovskog groblja, uzbudi Engleze.
Iskočio je, kao duh iz lampe, iz Štazijevog štaba pravo na TV ekrane. Gledala je nacija, tada već podbulog čikicu, skrivenog iza zatamnjenih naočara, kako samozadovoljno priča kojom lakoćom je varao engleske službe. Decenijama je Filbi „plesao” poput balerine između Britanaca i Sovjeta. Nisu ga uhvatili. Čak i kada su mahali dokazima, ništa nije priznao. Na kraju je pobegao u Moskvu odakle je 25 godina putovao Sovjetskim Savezom u društvu četvrte supruge.
Štazijevce je nazvao „dragi drugovi” i odsečno udelio najbolji mogući savet: „Sve porecite”.
„I kada vas suoče sa dokazima, nikada ništa ne priznajte”, kaže agent koji je nebrojeno puta, insistirajući da su dokazi protiv njega falsifikat, osujetio sumnje MI6, engleske službe iz koje je Moskvu hranio poverljivim podacima u doba i posle Drugog svetskog rata.

Opstao je, posebno posle 1951. godine, kada su Gaj Bardžis i Donald Meklin prebegli u Moskvu, pre nego će se saznati da su izdajnici. Sumnjiv više nego ikada, držao se do 1963, kada je, gotovo filmski, nestao.
„Sve što je trebalo da radim jeste da ne gubim živce. U neprijateljskom taboru proveo sam 30 godina”, hvalisao se pred nemačkim obaveštajcima.
Osim čeličnih živaca, agenta je podupirala logistika koja mu je zapala rođenjem. Pripadao je britanskoj eliti. Znao je ljude na uticajnim položajima. Uz savršen akcenat, besprekorne manire, najbolje škole, razoružavajuće držanje i visoku toleranciju na alkohol, pred njim je bila nemoćna i najbolja britanska služba.
„Nikada me nisu prebili i mučili. Znali su da ću, ako greše, napraviti neviđen skandal.”
U jednom od brojnih članaka posvećenih „špijunu među prijateljima” „Gardijan” piše da Aristotelovu maksimu – čovek s tajnom je moćan čovek – najbolje dokazuje Filbi. Opisujući ga zadivljujuće inteligentnim, društvenim i šarmantnim, list piše da je ovaj čovek kontrašpijunažom, „dodelivši” tako možda stotinama okrutne i nečasne smrti, godinama manipulisao vodećim figurama u zapadnim obaveštajnim službama, izvlačeći im najpoverljivije informacije koje je slao pravo u KGB.
Bi-Bi-Si je 2003. godine snimio četvoroepizodnu seriju „Špijuni iz Kembridža”, po scenariju Pitera Mofana, o studentima koje mladalački idealizam gura u svet tajne službe
Filbi u pomenutom snimku, zabavljajući se, priča kako je za krađu tajnih dokumenata bilo dovoljno častiti pićem pravog čoveka. Čuvar poverljivih dokumenata bio je čovek koji je policijski njuh često gušio u litrima alkohola. Filbi ga je napijao i ubrzo je imao pristup arhivi.
„Svake večeri sam izlazio iz kancelarije s aktovkom punom izveštaja, fajlova koje sam uzimao iz dokumentacije. Nosio sam ih sovjetskom kontaktu koji ih je fotografisao. Ujutro sam ih vraćao na mesto. I tako iz godine u godinu”, kaže na predavanju koje je zasenilo popularni snimak konferencije iz 1955., kada Filbi u majčinoj kuću u Londonu oštro demantuje da je komunistički agent. Tada je već bio veteran kontrašpijunaže. Osam godina kasnije pobegao je u Moskvu. Naslovnice sovjetske štampe dočekale su ga sa „Zdravo, gospodine Filbi”. Nagrađen je medaljom časti za služenje KGB-u. Sahranili su ga 1988. uz državne počasti. Vlasti su izdale poštansku marku s njegovim likom, a na zgradi KGB postavljena je spomen-ploča. Analitičari ga drže za najboljeg špijuna kojeg je SSSR ikada imao na Zapadu, a Bi-Bi-Si je jednom priznao da je najveći propust u istoriji britanske obaveštajne službe.
A sve je počelo tridesetih godina na Kembridžu, gde je mladi student zadojen marksističko-komunističkim idejama. Može se reći da pripada retkoj vrsti špijuna-romantičara koji je radio iz čistih ubeđenja. Ne zbog novca. Među Englezima ima istoričara koji njegovu transformaciju u „alkoholičarsku olupinu” po dolasku u Moskvu objašnjavaju dubokim razočarenjem koje ga je skrhalo videvši da zemlja zbog koje je izdao svoj narod nije odraz onoga u šta je verovao. A smatrao se pacifistom razočaranim u nemoć zapada pred Hitlerom. Štazijevcima je pričao kako je rukovodio službom koja radi protiv Moskve, kojoj je bio lojalan, a koja je trebalo da otkrije njegovu izdaju, da bi zaključio: „Na kraju krajeva, naš posao zahteva da s vremena na vreme zaprljamo ruke, ali to radimo za cilj koji nikada nije prljav.”
Pred kraj života, ubeđen da u pijanstvu treba otići s ovoga sveta, napisao je memoare, ali ih analitičari bacaju u koš s ostalim lažnim pričama kralja večite dvosmislenosti.
Večitom enigmom smatrao ga je jedan od ruskih vođa „Kembridž četvorke” Jurij Modin, verujući da nikome, pa ni sebi, nije otkrio pravo lice. Britanci, njegove žene, pa ni KGB nisu uspeli da ogole misteriju. „Verujem na kraju”, rekao je Modin, „da se Filbi rugao svima.”
Ovo je siže o čoveku koji je šarmom Šona Konerija u filmu „Od Rusije s ljubavlju” postao najbolji regrut SSSR. I ovo nije film.
Izvor: Politika