Neverovatna priča Srbina koji je osnovao rusku obaveštajnu službu

Malo ko zna da je pre oko 300 godina Srbin Rusiji podario obaveštajnu službu, velikog Puškina, prvu antičku statuu nage žene, granicu sa Kinom, trgovinu čajem i grad Kjahtu. To je bio grof Sava Lukič Vladislavič-Raguzinski.

.

Životne okolnosti odvele su Srbina Savu Raguzinskog (1660/8?-1738) u Rusiju, gde je postao jedan od najbližih saradnika Petra Velikog i predstavljao Rusiju u mnogimdiplomatskim misijama, piše Ruska Reč (RBTH). Bio je obrazovan i hrabar, imao jeavanturističkog duha i mnogo toga je učinio za Rusiju kao diplomata, obaveštajac,ekonomista i preduzimač.
U rusku istorijsku hroniku taj čovek je ušao pod imenom Sava Lukič Vladislavič-Raguzinski, ali je njegovo pravo ime Sava Vladislavić. Ovaj pravoslavni Srbin je rođen u Herceg Novom (oko mesta rođenja se ne slažu svi istraživači), a krajem 17. veka je bio prinuđen da zajedno sa porodicom beži od turskih janjičara u Dubrovnik, koji se tada nazivao Raguza.
Nažalost, u naše vreme je Sava Raguzinski nezasluženo prepušten zaboravu kako u Rusiji, tako i u svojoj postojbini.

Njegova biografija je toliko bogata i zasluge pred Rusijom toliko velike, da bi se o njima mogla napisati čitava knjiga. Izabrali smo za vas šest reprezentativnih dostignuća ovog neobičnog čoveka.

1. Osnovao je mrežu ruske obaveštajne službe u inostranstvu
Sava je u Evropi stekao ekonomsko obrazovanje, a zatim otišao u Carigrad, gde se bavio trgovinom. To mu, međutim, nije bilo glavno zanimanje u životu. Bio je izvanredan poznavalac turske unutrašnje i spoljne politike, do najsitnijih detalja je znao sve dvorske tajne i karakter vladara Osmanlijskog Carstva, a u duši je krio mržnju prema onima koji su razrušili njegovo porodično gnezdo. Stoga je Sava u Visokoj Porti, Veneciji i Francuskoj organizovao razgranatu trgovačku mrežu. Ustvari je to bila prva ruska obaveštajna mreža u inostranstvu.
Kada se Sava 1702. zabrinuo zbog velike pažnje koju na njega obraćaju turske vlasti, on je iz Turske preko Crnog mora došao u Rusiju i sa sobom doneo rukopis„Proučavanje puta Crnim morem do Moskve“ sa detaljnim opisom luka, garnizona, njihovog naoružanja, pomorskih baza i ostalim podacima obaveštajnog karaktera. Obaveštajna mreža u crnomorskom regionu u to vreme je za Rusiju bila krajnje aktuelna.
Sava je organizovao široku obaveštajnu mrežu i po celoj Evropi, što je u više navrata pomoglo Rusiji da odnese pobedu u bitkama.

2. Poklonio je Rusiji Aleksandra Puškina

Kada se 1705. vratio u Moskvu sa jednog putovanja, Sava Raguzinski je doveo osmogodišnje dete rodom iz Etiopije, koje je kupio na tržnici u Istanbulu. Malog Etiopljanina je Sava poklonio Petru Velikom jer je ovaj voleo sve što je retko i neobično. Petar Veliki se veoma obradovao poklonu i naredio da se dečak krsti, a sam car mu je bio kum i dao mu je svoje ime po ocu. Od tada se Ibrahim Petrovič Hanibal (to je bilo njegovo puno ime posle krštenja) nije odvajao od cara, spavao je u njegovoj odaji i pratio ga u svim pohodima. Ibrahim Petrovič je imao šestoro dece, a 1799. mu se rodio praunuk – veliki ruski pesnik Aleksandar Sergejevič Puškin.
3. Doneo je u Rusiju prvu antičku statuu nage žene
Iz Rima, gde je u ime Ruske Imperije vodio pregovore sa rimskim papom Klimentom XIII, Sava Raguzinski je doneo u Rusiju statuu Afrodite - Venere iz Tauride (u Rusiji poznata kao „Venera Taurijska“ ili Venera Krimska). To je u Rusiji bila prva antička statua nage žene. Kip potiče iz 3. veka pre nove ere, a danas se nalazi u Ermitažu i smatra se njegovom najčuvenijom statuom. Nekada je Venera iz Tauride krasila Letnji park – carsku rezidenciju u centru Sankt Peterburga. Sava Raguzinski je doneo u Rusiju i sve ostale skulpture koje su nekada stajale u Letnjem parku.
4. Spasao je život Petru Velikom

U jesen 1710. godine Turska je objavila rat Rusiji. Turska armija sa gotovo 200 000 vojnika prešla je Dunav i krenula prema Dnjestru. Ratna sreća nije bila nimalo naklonjena Rusiji. Iako je rat izazvao buđenje narodno-oslobodilačkih pokreta u Moldaviji, Bugarskoj, Srbiji i Crnoj Gori, ipak ruska armija nije dobila očekivano pojačanje. Na kraju je turska vojska kod reke Prut opkolila 44 000 ruskih vojnikazajedno sa Petrom Velikim.
Tada je grof Raguzinski stupio u pregovore kao predstavnik ruske strane. Turci su postavili dva uslova: izvesne teritorijalne ustupke i izručenje grofa Raguzinskog, jer je on bio špijun u Turskoj, otkrio je mnoge tajne i time naneo veliku štetu turskoj državi. Turci nisu znali da taj isti Raguzinski upravo razgovara sa njima, a on je mirno sedeo i vodio pregovore sve dok nije izdejstvovao da ruska vojska izađe iz obruča dostojanstveno, sa oružjem. Naravno, neke teritorije su ustupljene Turskoj, ali je zato Petar Veliki ostao živ.
5. Sa Kinom je sklopio ugovor o državnoj granici i trgovini
Sava Raguzinski 1725. postaje ruski ambasador u Kini. Posle 58 susreta u kojima je vodio pregovore, Sava je 1727. sklopio sporazum o razgraničenju i trgovini između Rusije i Kine, poznat kao Kjahtinski ugovor. Sporazumom je definisana granica između dveju zemalja, a Rusiji je omogućeno da trguje u Pekingu, tj. da jednom u tri godine pošalje u Peking karavan od najviše 200 ljudi. Roba na granici nije carinjena, što je doprinelo značajnom porastu obima trgovine između Rusije i Kine. Ugovor je takođe bio pravna osnova za postojanje i rad Ruske duhovne misije u Pekingu.
6. Osnovao je grad Kjahtu

Posle potpisivanja Kjahtinskog ugovora Sava Raguzinski je položio prvi kamen temeljac u izgradnji grada Kjahte kao trgovačke kolonije. Nešto ranije je Sava ovde položio kamen temeljac Trojickosavske tvrđave, koja je ime dobila u čast Svete Trojice i svetog Save Srpskog. Gradić Kjahta kao istureni trgovački položaj Rusije na granici sa Kinom imao je veliki značaj za obe zemlje, jer je bio deo svetske trgovačkemreže. Kjahta je 1854. imala 54 trgovačke firme, a među njima i predstavništva stranih kompanija.
Sve do sredine 19. veka Kjahta je bila glavni centar trgovine između Rusije i Kine, a pored toga je imala razvijene trgovačke odnose i sa Londonom i Amerikom. Kroz Kjahtu je prolazio „Veliki put čaja“, zahvaljujući kome je ona čitavo stoleće snabdevala čajem celu Rusiju i imala monopol na prodaju čaja u Evropi. Taj kineski čaj se u Rusiji zvao „kjahtinski“, a u inostranstvu „ruski“.

Izvor: Newsweek