Nekad pokeraši, perači podova i LSD konzumenti, danas kraljevi biznisa

Industrija tehnologije je, pre svega, poznata po osnivačima i kreativcima čija imena znače mnogo kada se spominju uspeh, profit, sposobnost, inteligencija, vizionarstvo. Ipak, zanimljivo je da mnogi od njih nikada nisu diplomirali na koledžu, što svakako ne znači da kao redovni studenti nisu stekli iskustvo – značajno za biznis koji su stvorili, odnosno kojim se i danas bave. Ovo su kratke priče o odrastanju i školovanju najuspešnijih poslovnih ljudi današnjice.

.

1. Leri Pejdž, osnivač i izvršni direktor kompanije Google

Iako je kao dete bio miran i povučen, u ranim devedestim, kada je upisao Univerzitet u Mičigenu, pokušao je da pronađe društveni oslonac kroz interakciju sa ostalim studentima – kolegama koji su voleli tehnologiju i postao je urednik biltena.

Pejdž je još u ranoj mladnosti bio ispred svog vremena i predviđao budućnost – došao je do zaključka da će jeftiniji hard diskovi biti korisniji za računare i imao želju da rešava velike probleme.

2. Elon Musk, suosnivač PayPala i izvršni direktor Tesla Motorsa

Studirao je fiziku i biznis na Univerzitetu u državi Pensilvanija, nakon što je napustio Univerzitet „Queen“ u Kanadi. Njegov cimer, Adeo Resi, prisetio se starih dana na koledžu i istakao da Musk nikada nije pio i da je bio najveća budala koju je ikada poznavao. „njujorker“ je izveštavao da je Musk obožavao akcione igrice, tzv. pucačine, ali i da je bio toliko posvećen učenju i zadacima da je mama morala da ga proverava – da li redovno jede i menja čarape svaki dan.

3. Peter Til, suosnivač PayPal

Sredinom osamdesetih je upisao Stanford i, kako izveštava magazin Fortune, došao je kao izuzetno inteligentan brucoš, uspešan šahista i matematičar.

Njujorker piše da je Til bio prilično „glasan“ u debatama koje je vodio sa prijateljima, među kojima je bio i osnivač LinkedIna – Rejd Hofman. Til i Hofman u početku, međutim, nisu bili u dobrim odnosima zbog suprotstavljenih političkih stavova. Dok je prvi osnovao desničarski orijentisane studentske novine „Stanford Review“, drugi se zalagao za liberalnost u svakom pogledu.

4. Marisa Mejer, predsednik i generalni direktor korporacije Yahoo

I pre nego što je 1993. upisala Stanford, pokazala je zavidan nivo angažovanosti i dostignuća u srednjoj školi: bila je predsednik gimnazijskog Kluba za španski jezik, blagajnik i kapiten čirlidersica i đačkog parlamenta.

Kolege iz generacije opisivali su je kao veoma pametnu i ozbiljnu. Prvobitni plan da postane lekar, Mejer je zamenila za usavršavanje veština iz oblasti kompjutera i programiranja. Kao natprosečni student, predavala je mlađim generacijama kombinovani kurs koji sadrži elemente lingvistike, filozofije, kognitivne psihologije i informatike.

5. Stiv Džobs, tvorac kompanije Apple

Odrastao je u San Francisku sa roditeljima čija je želja bila da upiše Stanford ili Berkli. Džons je, međutim, tragao za koledžom koji je više „umetnički“ i insistirao na „Reed“ koledžu – liberalnoj umetničkoj školi u Portlandu.

Ipak, rigorozni akademski sistem učenja primorao je Džobsa da napusti koledž, ali je, uz dobru volju dekana, ostao još neko vreme da živi na kampusu bez obaveze plaćanja.

Tokom studiranja, u ranim sedamdesetim, eksperimentisao je sa LSD, postao vegeterijanac i priklonio se zen budizmu. Iako više nije bio student, pohađao je kurseve koji su ga zanimali, poput kaligrafije, što je unapredilo njegov smisao za dizajn i kreativnost. Džobs je godinama kasnije priznao da je o velikodušnosti naučio u školi više nego bilo gde u životu i da su mu zahtevi koje je nametao koledž – a koje nekada nije podnosio, pomogli za sve kasnije što je uradio u životu.

6. Leri Elison, osnivač i nekadašnji direktor kompanije Oracle

Iako je danas peti najbogatiji čovek na svetu, Elison nije bio baš dobar student. Pripremno gradivo za sve studente koji se kasnije opredeljuju za medicinu, smatrao je dosadnim.

Prema knjizi "Softwar : An Intimate Portrait of Larry Ellison and Oracle", autora Metjua Simonda, prvi čovek „Oracle“ izjavio je da jednom prilikom nije želeo čitav sat da započne test jer je bio isuviše ljut što gubi vreme odgovarajući na pitanja koja ga ne zanimaju. Ispisao se sa Univerziteta u Ilinoisu 1964. godine. Ono što je Elisonu, ipak, značajno pomoglo jesu časovi fizike, zahvaljujući kojima je naučio programiranje, a potom i usavršio veštinu stvaranja profita kao nezavisni preduzimač.

7. Mark Zakerberg, osnivač Fejsbuka

Pre nego što je upisao Harvard 2002, Zakerberg je već bio ekspert za programiranje – kreirao je „Synapse“, program koji „pamti’ kakvu vrstu muziku slušalac voli i formira muzičku listu u skladu sa tim.

Ubrzo nakon kreiranja Fejsbuka, tokom druge godine studija, smatrao je da je poput malog deteta jer mu predavanja olako postanu dosadna, a ono što ga zaista zanima jesu kompjuteri.

Njegova dva primarna cilja su bila da kreira stvari koje voli i da nikada nema „pravi“ posao: „Pravljenje kul stvari je nešto što volim da radim i to što nemam nekoga ko će mi reći šta da radim i u kom vremenskom okviru je luksuz za kojim tragam u životu“, izjavio je Zakerberg za studentske novine The Crimson.

8. Evan Spigel, osnivač i izvršni direktor Snapchat

Napustio je Stanford i nije dobio diplomu, zbog svega tri neodslušana predavanja, u želji da se fokusira na aplikaciju koju je prezentovao kao finalni projekat u okviru predavanja o dizajnu.

Spigel je bio predsedavajući „Kappa Sigma“ bratstva na koledžu, gde je upoznao dvojicu suosnivača - Bobija Marfija i Redžija Brauna. Organizovao je žurke na imanju svog oca u Los Anđelesu – vrednom 4.25 miliona dolara, i slao mejlove u kojima poziva „braću“ da se napijaju i šale na neprimeren način.

Kasnije je za „Business Insider“ izjavio da se oseća poniženo i posramljeno zbog tih mejlova.

9. Bil Gejts, suosnivač kompanije Microsoft

Prema američkom biografu Volteru Isaksonu, Gejts je pokazivao buntovničko ponašanje sedamdesetih na Harvardu, tokom tri godine studiranja. Ubeđen u sopstvene sposobnosti da će dobiti odlične ocene iako se ne pojavljuje na kursevima na koje je bio upisan, umesto toga je pohađao kurseve za koje nije prijavljen.

Bio je poznat po radnoj etici – ponekad je ostajao budan i do 36 sati, ali i po igranju pokera noćima. Isakson je pisao za „Harvard Magazine“ da, koliko je Gejts bio dobar u matematičkim proračunima u igri, toliko nije bio dobar blefer, zbog čega je često predavao partije prijatelju Polu Alenu kako bi sačuvao novac. Tokom druge godine je sa Alenom kreirao prvi softverski program za ličnu kompjutersku kompaniju Altair, presudan za napuštanje fakulteta i kasnije napore da se stvori Microsoft.

10. Meg Vitman, izvršni direktor korporacije Hewlett-Packard

Godinu pre vremena je maturirala i 1974. upisala Prinston. Pripremala se za odsek medicine, ali se uporno mukotrpno borila da savlada organsku hemiju. Umesto toga, zavolela je ekonomiju, pre svega zbog načina na koji joj matematika dozvoljava da rešava realne probleme.

Ono što joj je, međutim, promenilo život bilo je prodavanje oglasa za „Business Today“ koji je kreirao Stiv Forbs – današnji glavni i odgovorni urednik magazina „Forbes“. Vitman je taj posao prihvatila momentalno jer joj se dopala ideja da radi sa ljudima iz sveta biznisa, ali i činjenica da uspeh posla zavisi od ličnog napora i ulaganja: „Tada, kao i sada, uspešno poslovanje i dostizanje ciljeva mi daju energiju. To je u skladu sa mojom ličnošću, radoznalošću i takmičarskom prirodom“, kaže jedna od najuspešnijih poslovnih žena.

11. Džef Bezos, osnivač Amazona

Upisao je Prinston u nadi da postane fizičar, ali ga je u toj nameri sprečila kvantna mehanika koju je smatrao izuzetno teškom, kako piše „Gardijan“. Odlučio je da se posveti informatici. Tokom studiranja, bio je član „Quadrangle eating“ kluba i predsednik univerzitetske Organizacije studenata za istraživanje i razvoj prostora.

12. Mark Kuban, suosnivač Broadcast.com

Kako se navodi u intervjuu u „Elite Daily“ iz 2012, Kuban je u isto vreme bio drzak, otvoren, ekstrovertan, radan i vredan student.

Kao još nediplomirani student, ubacio se na master predavanja da apsolvira kompletno poslovno znanje i uporedi sebe sa starijim, diplomiranim studentima. Kako bi platio školovanje na „Indiana“ univerzitetu, počeo je sa raznim vrstama poslovnih poduhvata, uključujući promovisanje žurki, rad u baru na kampusu i držanje časova disko plesa generacijama sedamdestih. Bio je i član ragbi tima, ali i veliki parti manijak, prema izveštaju „Deadspina“.

13. Jan Koum, suosnivač WhatsApp

Mada je tokom studiranja na „San Jose State“ univerzitetu bio izrazito siromašan, Koum danas poseduje bogastvo vredno sedam milijardi dolara.

Pre nego što je upisao fakultet, sa majkom je emigrirao iz rodne Ukrajine – zbog antisemitizma, u Kaliforniju. Kako navodi magazin „Forbes“, čistio je podove u prodavnicama da bi pomogao porodici, dok se njegov talenat krio u oblasti programiranja.

Na koledžu je radio part-time posao, na poziciji ispitivača bezbednosti u okviru servisa „Ernts&Young“, zahvaljujući čemu je stupio u kontakt sa Brajanom Aktonom, zaposlenim u Yahoo.

Upravo u toj kompaniji je ubrzo dobio privremeni posao i napustio koledž, nakon što ga je suosnivač Dejvid Filo mahnito pozvao usred predavanja i zatražio njegovu pomoć za popravku servera.

Izvor: BIZLife, BusinessInsider