Danas je Sveti Nikola, najveća srpska slava

Neverovatna životna priča Svetog Nikole najuzbudljiviji je deo storije o jednom od najranijih svetitelja.

.

Sveti Nikola, čudotvorac, zaštitinik pomoraca i siromašnih, jedan je od najvoljenijih hrišćanskih svetaca i to ne samo kod pravoslavnih naroda, a sigurno je jedna od najbrojnija slava kod Srba. Ovaj svetitelj imao je veoma uzbudljivu životnu priču, koja vekovima fascinira hrišćane.

Rođen u maloazijskom gradu Patara, luci na mediteranskoj obali današnje Turske, Sveti Nikola je živeo u četvrtom veku, mnogo pre raskola između pravoslavne i katoličke crkve 1054. godine.

Njegovi roditelji, bogati Grci Teofan i Nona, sina Nikolu dobili su u vreme vladavine rimskog cara Valerijana (253. - 260. godine), pohlepnog čoveka koji je zbog strasti za zlatom organizovao vojni pohod na Persijsko carstvo.

Persijski kralj Šapur ga je zarobio u bici kod Edese, ponižavao u zatočeništvu i, naposletku, ubio sipajući mu istopljeno zlato niz grlo, kao simbol njegove pohlepe.

Budući da je Valerijan bio prvi (i ostao jedini) rimski car koji je zarobljen u borbi, njegovo zatočeništvo i smrt su izazvali talas nestabilnosti u rimskoj imperiji.

U takvom nestabilnom okruženju stasavao je mladi Nikola.

Kada su mu roditelji umrli u velikoj epidemiji, Nikola je razdelio svo nasleđeno bogatstvo. Odgajao ga je stric, arhiepiskop Patare, pod čijim budnim okom se Nikola uspinjao u crkvenoj hijerarhiji. Posle smrti strica, Nikola je izabran za arhiepiskopa mirlikijskog.

Podučavao je narod veri, obilazio bolesne, otkupljivao je zarobljenike, obilazio gradove i sela.

Do dolaska na presto cara Konstantina, za vreme vladavine cara Dioklecijana, Nikola je bio zatvoren u tamnicu, gde je i zatvorenike podučavao veri. Nakon toga vratio se na arhiepiskopski presto i bio jedan od arhiepiskopa koji su pozvani pred cara Konstantina na sabor u Nikeji 325. godine.

Umro je u Miru, 345. godine, a potom su nekoliko vekova njegove mošti počivale u sabornoj crkvi tog grada.

Godine 1096. posmrtni ostaci Svetog Nikole preneti su u tada pravoslavni Bari, u južnoj Italiji, u crkvu Svetog Jovana Preteče. I danas njegove mošti počivaju u Bariju, u crkvi Svetog Nikole, koju su u njegovu slavu podigli građani, verujući i poštujući ovog čudotvorca i iscelitelja.

Prema predanju, Sveti Nikola povratio je vid Stefanu Dečanskom, te je stoga srpski kralj hram u kom su pohranjene mošti svetog Nikole okitio srebrom i slao bogate priloge za njegovo opremanje.

Slava Sveti Nikola je po broju onih koji je slave bez premca među Srbima. Posvećeno mu je više od 600 crkava pod jurisdikcijom Srpske pravoslavne crkve.

Kako Sveti Nikola pada u vreme (tačno na polovini) velikog božićnog posta, vernici pripremaju isključivo ribu i drugu posnu hranu.

Sveti Nikola je slava nepromenljivog datuma - 6. decembra po starom, odnosno 19. decembra po novom kalendaru.

Na slavu se, uz sveću i slavski kolač, okupljaju članovi porodice i slave ovog svetitelja kao svog zaštitnika.