Sigmund Frojd – večna tajna ženske duše...

Na današnji dan 1856. godine rođen je Sigmund Frojd, otac psihoanalize.

.

Sigmund Frojd je rođen šestog maja 1856.u katoličkom gradu Frajburgu u Moravskoj. Bio je najstarije dete od osmoro dece trgovca vunom Jakoba Frojda i njegove druge žene, dvadeset godina mlađe Amalije. Njegova porodica je bila jevrejskog porekla, ali je sam Frojd bio ateista. Godine 1859. porodica se preselila u Lajpcig, a zatim 1860. u Beč gde će Frojd ostati do juna 1938. kada je posle Hitlerove invazije na Austriju, prešao u London. Prilikom te invazije, pretila mu je ista sudbina kao i ostalim jevrejima tokom Drugog svetskog rata, ali zbog njegove popularnosti u svetu, dobio je dozvolu da pređe u Englesku gde je umro 23.septembra 1939.godine u 83. godini. Jedan od bitnijih faktora koji su doprineli njegovoj smrti bio je rak usta i vilice koji je dobio u 67. godini života zbog pušenja cigareta.

Mladi Frojd je intelektualno prerano sazreo i od njega se očekivalo da ispuni najveće porodične ambicije. Godine 1873. kada je imao 17 godina, upisao je studije medicine na Univerzitetu u Beču, a lekarsku diplomu je dobio 1881. Najveći deo tog perioda bavio se istraživanjem anatomije centralnog nervnog sisitema u laboratoriji Ernesta Brikea, uglednog bečkog fiziologa. Veridba sa Martom Bernajs 1882. navela je Frojda da potraži adekvatniji način da zarađuje za život pa je pristupio opštoj medicinskoj praksi. Zato je prekinuo saradnju sa Brikeom i zaposlio se u bečkoj Opštoj bolnici. Godine 1885.postao je docent za neuropatologiju na Univerzitetu i iste godine dobio stipendiju za odlazak na usavršavanje kod najuglednijeg neurologa Žan - Martin Šarkoa u Saltpetrijeru, u Parizu, tada najčuvenijoj bolnici za nervna oboljenja. Šarko je vršio istraživanja sa ciljem da odvoji traumatske i histerične paralize od organskih. Razlika je ustanovljenja zahvaljujući njegovoj sposobnosti da izazove neorgansku paralizu uz pomoć hipnoze. Gledajući te procese, Frojd se uverio u činjenicu da „postoji moćan mentalni proces koji ostaje skriven od čovekove svesti“.

Vrativši se u Beč aprila 1886. Frojd je otvorio privatnu praksu kao konsultant za nervne bolesti. Iste godine se oženio Martom. Imao je šestoro dece od kojih je poslednje, Ana Frojd, bila cenjeni psihoanalitičar. Iako se bavio neuropatologijom, Frojd se više interesovao za neuroze i primjenu hipnoze u lečenju. Tako je upoznao Jozefa Brojera, veoma obrazovnog fiziologa koji je, pored Šarkoa, najviše uticao na njega. Brojer je bio poznat po čuvenom lečenju dvadesetjednogodišnje pacijentkinje Ane O. ( Beta Papenhajm). Ana O. je imala psihološke poremećaje koji su u ono vreme bili poznati kao histerija. Neki od izraženih simptoma bili su paraliza desne strane tela, nervozni kašalj, odvratnost prema hrani, odbojnost govora na maternjem (nemačkom) jeziku itd. Dok ju je lečio, Brojer je došao do važnog otkrića: ako se, pod hipnozom, devojka priseti trenutka kada se određeni simptom pojavio i ako se u taj momenat vrati, ponovo preživljavajući emociju koja ga je pratila, simptomi nestaju. Vremenom je Frojd postao Brojerov saradnik, pa su zajedno prezentovali svoje radove. Godine 1895. njihova teorija o histeriji je objavljena u „Studijama o histeriji“. Iako će Frojd modifikovati proceduru i teoriju izložene u tim studijama- prvenstveno dajući veći značaj ulozi seksualnosti u histeriji (što je dovelo da raskida sa Brojerom) - ta knjiga je prekretnica u razvoju psihoanalize. Ostatak Frojdovog života se vrtio upravo oko ovog intelektualnog pomaka.

Frojd je zastupao tezu da je uzrok histerije seksualne prirode i tada je razvio deo onog što će kasnije postati poznato kao psihoanalitička teorija. U oktobru 1897. otkriva Edipov kompleks, a 1899. pojavljuju se i njegovi prvi značajni tekstovi. Godine 1900. objavljuje knjigu "Tumačenje snova", koju temelji na analizi sopstvenih snova. Nakon nje slede "Psihopatologija svakodnevnog života" i "Tri eseja o seksualnosti" gdje iznosi ideju da se deca rađaju sa seksualnim potrebama, a njihovi roditelji su početni seksualni objekti, nakon čega je u javnosti proglašen ludakom. U delu "Fragment jedne analize histerije" analizira traumatsku funkciju seksualnosti u histeriji, kao i ulogu homoseksualnosti.

Od 1912. se bavio pitanjem oca, pojmovima nagona života (eros) i nagona smrti (tanatos), principa realnosti i principa zadovoljstva.

Frojdovi psihoanalitički termini

Id - potpuno nesvesna, iracionalna komponenta ličnosti, koja traži neposredno zadovoljavanje nagona i želja kojom vlada princip zadovoljstva.

Ego - delimično svestan, ego predstavlja organizovanu, racionalnu dimenziju ličnosti koja planira. Kao posrednik između idovih nagonskih zahteva i ograničenja spoljašnjeg sveta, ego funkcioniše na principu realnosti.

Superego - kao unutrašnja reprezentacija roditeljskih i društvenih vrednosti, superego ocenjuje prihvatljivost ponašanja i misli, onda ih odobrava i osuđuje. Jednostavno, vaš superego predstavlja vašu savest.

Edipov kompleks - U Frojdovoj teoriji, detetova nesvesna sekusalna želja prema roditelju suprotnog pola koju prate neprijateljska osećanja prema roditelju istog pola.

Libido - U Frojdovoj teoriji, psihološka i emocionalna energija povezana sa ispoljavanjem seksualnosti, odnosno seksualnim nagonom.

Njegov izuzetni pesimizam, koji je ispoljio u delu "Nelagodnost u kulturi" (1930.), bio je odraz destrukcije koju je video svuda oko sebe. U maju 1933. godine Frojdove knjige su spaljivane sa ostalim knjigama u Berlinu, kada je Hitler preuzeo vlast u Nemačkoj. Pet godina kasnije, nacisti su preuzeli kontrolu nad Austrijom. Iako mu je život bio u opasnosti, tek posle privođenja njegove najmlađe kćerke Ane u policiju, gdje ju je ispitivao Gestapo, Frojd se, teška srca, složio da napusti Beč. Četiri Frojdove sestre su kasnije umrle u nacističkim koncentracionim logorima. Nakon što su nacisti okupirali Austriju 1938. godine, a pre toga u Berlinu javno spalili Frojdove knjige, Sigmund se sa porodicom preselio u Englesku. Manje od godinu kasnije, 23. septembra 1939. godine, umro je u Londonu, u 83. godini, od posledica raka grla.

Frojd i Jung: Pukla tikva zbog žene?

Karl Gustav Jung i Sigmund Frojd sarađivali su šest godina, nakon čega su prestali da se druže, a na kraju su postali zakleti neprijatelji. Naime, Jung se razočarao u Frojda, koji je tvrdio da je seksualna represija glavni uzročnik histerije i nervoze. Tek nedavno je otkriveno da ovo nije jedini razlog što su se slavni psihijatri posvađali. U jednom podrumu u Ženevi 1977. pronađen je dnevnik Sabine Špilrajn, kao i pisma koja su joj slali Sigmund i Karl. Papiri su potvrdili ono u šta su mnogi godinama sumnjali – da je Jung imao nezakonitu vezu sa Špilrajnovom. Njihova afera delimično je uticala na prijateljstvo dvojice saradnika, jer se Sabina isprečila između njih. Fascinantna veza između Frojda, Junga i Špilrajnove inspirisala je Dejvida Kronenberga da snimi film “Opasan metod” po istoimenoj knjizi psihijatra Džona Kera. Mladi psihijatar je napisao da Sabina boluje od psihotične histerije, zbog čega nikog nikad nije gledala u lice i konstantno je menjala osećanja. Ona je za sebe govorila da je ružna, iako ju je Karl ubeđivao u suprotno. Sedela je na stolici, dok je on sedeo iza nje, i satima bi pričali. Jung je smatrao da su za njenu celokupnu situaciju krivi roditelji.

Otac ju je konstantno tukao kako bi se oslobodio frustracije zato što ga je žena varala. Ukoliko bi Sabina odbila nešto da uradi, on je pretio da će se ubiti. Njena majka bila je podjednako manipulativna i redovno ju je ponižavala. Sabina je često bila zbunjena i potiskivala je osećanja, često maštajući o načinima na koji će biti kažnjena. Osamnaestogodišnjakinja je u psihijatru prepoznala očinsku fuguru i često ga je molila da je kazni. Vremenom se devojka toliko zbližila s Karlom da mu je postala asistent, a po izlasku s psihijatrije upisala se u medicinsku školu. Jung je odlučio da se pohvali Frojdu, te mu je poslao detaljne podatke o tome kako je psihoanaliza pomogla njegovoj pacijentkinji, ne navodeći u kakvom je odnosu sa Sabinom. Sigmund i Karl sreli su se prvi put 1907. godine i razgovarali 13 sati. Jung je bio u dobrim odnosima sa Špirlajnovom sve do momenta kad je njegova žena posumnjala da ga vara. Tad je poslao pismo Sabini u kojem je pisalo da ne želi da bude s njom i da oni nikad nisu imali ozbiljnu vezu. Ona se požalila Frojdu i zamolila ga da interveniše. Međutim, tad su počele razmirice među dva fantastična uma. Sigmund je iskoristio Sabinino priznanje da ucenjuje dotadašnjeg prijatelja. Jung mu je uzvratio istom merom rekavši da zna za Frojdovu vezu s rođakom, a Špilrajnovu su iskoristili kao pijuna u svojoj igri. Karl Gustav Jung na kraju se pokajao i poželeo da mu se ona vrati, ali Sabina nije htela ni da čuje.

Sigmund Frojd je deda slikara Lusijena Frojda i komediografa i pisca Klementea Frojda, pradeda novinarke Eme Frojd i modnih dizajnera Bel Frojd i Metjua Frojda.

„Veliko pitanje na koje nikada nije odgovoreno i na koje ja nisam bio kadar da odgovorim, uprkos tridesetogodišnjem istraživanju ženske psihe glasi: šta to žene zapravo žele?“

Sigmund Frojd

Izvor: nezavisne, wannabemagazine