Zlo kakvo se ne pamti: Monstruozni zločini ovog čoveka šokirali su svet, a njegove poslednje reči sledile su sve!

Čak i u mračnom svetu serijskih ubica i silovatelja neka imena izazivaju naročitu jezi u mučninu. Jedno od tih imena je Karl Panzram, a priča o njemu saga je o ubistvima, zličinima i mučenjima od kojih većini ljudi pripadne muka.

.

Karl Panzram – istetovirani, 1,80 metara visok muškarac, sa hladnim, sivim očima, 1920. godine našao se na brodu koji je plovio ka Angoli, da bi radio kao pomorski trgovac. Po dolasku u mesto Lobito Baj, angažovao je nekoliko lokalnih vodiča za navodnu ekspediciju lova na krokodile.

Ali, Panzram je zapravo imao nešto drugo na pameti. Na pola puta, redom je pucao u svakog člana, a potom je njihovim leševima nahranio krokodile koji su vrebali u obližnjoj reci.

To je samo jedan u nizu monstruoznih zločina ovog čoveka, jednog od najpoznatjijih serijskih ubica u istoriji.

– Za života ubio sam 21 čoveka, počinio sam na hiljade provala, pljački, palio sam i rušio objekte, silovao preko 1000 mladih dečaka i devojčica. Nije mi nimalo žao zbog stvari koje sam uradio. Mrzim čitav ljudski rod, uključujući i sebe – napisao je Panzram u svojoj autobiografiji koju je napisao dok je bio iza rešetaka.

Čovek koji je mrzeo ljudski rod

Stručnjaci koji su istraživali njegov profil i ličnost, istakli su da koren njegovog zla i sadizma potiče još iz najranijeg detinjstva. Panzram je rođen u velikoj, siromašnoj porodici u Minesoti, a otac ih je napustio kada je imao osam godina. Još tada je krao i pljačkao komšijske kuće.

Ubrzo je poslat u lokalnu školu, koja je postala ozloglašena po “Kući za slikare”, mestu gde su se neposlušni učenici kažnjavali batinama, a bilo je priča i o silovanju. Takav naziv imala je jer su deca u nju ulazila neozleđenog tela, a izlazila bi “išarana” modricama i ogrebotinama. Na kraju, Karl je spalio ovo mesto.

Sledeće godine proveo je zavšavajući srednju školu, a potom je spavao na teretnim vozovima, usput se baveći provalama i pljačkama. Tokom jedne vožnje u vagonu ga je silovala grupa beskućnika, a on je istakao da ga je to načinilo “tužnijim i bolesnijim dečakom, ali mudirjim nego ikad”.

Tada počinje njegov “krvavi” put – tokom 1915. godine Panzram je putovao kroz Sjedinjene Američke Države, spaljivajući i uništavajući kuće, lokale i zgrade, a usput je i silovao bezbroj mladih dečaka i devojčica. Kasnije je rekao da je silovao ne zato što je imao potrebu za tim, već jer je želeo da ponizi svoju žrtvu i pokaže joj da je dominantan.

Panzram je više puta završavao iza rešetaka, ali ne zbog svojih brutalnih zločina, koji su ostajali nepovezani sa njim, već zbog provala, nasilništva i lopovluka. U zatvoru su čuvari bili brutalni prema njemu – držali su ga u samici danima, hranili ga bubašvabama, tukli nemilosredno, što je u njemu pojačavalo i hranilo mržnju. Uvek je uspevao da pobegne iz zatvora, a u “pauzama” između robijanja uspevao je da počini jeziva ubistva.

Pun besa do kraja

.

Prvo masovno ubistvo počinio je 1918. godine kada je unajmio mornare da rade na njegovoj jahti (koju je kupio od ukradenog novca). Opio ih je alkoholom, a zatim je pucao u svih 10. Priznao je i da je hladnokrvno ubio i silovao dva mala dečaka, a jednog od njih tukao je ogromnim kamenom do smrti.

Takođe, optužen je i da je otrovao ceo jedan gradić, jer je vodu zatrovao arsenikom. U zatvoru je gvozdenom šipkom polomio glavu čoveku zaduženom za pranje veša. Osuđen je na smrt, a obešen je u septembru 1930. godine.

– Voleo bih da čitav ljudski rod ima jedan vrat i da stavim moje ruke oko njega – rekao je neposredno pred smrt.

U zatvoru je sklopio neobično prijateljstvo sa stražarem Henrijem Leserom, na čiji je nagovor napisao autobiografiju, koja je objavljena tek 1970. godine.

– Bio je neverovatan pisac. Zapanjen sam njegovom inteligencijom i stvarima za koje je bio sposoban – rekao je Džon Borovski, koji je režirao dokumentarac o Panzramu.

Kada ga je “dželat” pitao za poslednje reči, Panzram je rekao:

– Požuri kopile, jedno. Ja bih mogao da ubijem 10 ljudi, dok se ti zaje*avaš!

Sahranjen je na zatvorskom groblju, a njegov grob je obeležen samo brojem koji je nosio tokom robije - 31614.

Izvor: Istorijski zabavnik