Tog 2. jula 1992. cela porodica Golubović je ubijena. Jedan čovek nije dozvolio da se zaboravi smrt braće Petra (7) i Pavla (5)

Petar i Pavle imali su samo 5 i 7 godina. Nedovoljno da im bude jasno ko je prijatelj, a ko neprijatelj. Nedovoljno da im bude jasno šta je rat. Nedovoljno da saznaju šta je smrt.

Anis Kosovac je sopstvenim sredstvima podigao spomen ploču ubijenim dečacima, foto: Prva TV
Anis Kosovac je sopstvenim sredstvima podigao spomen ploču ubijenim dečacima, foto: Prva TV
.

Tih ratnih devedesetih i pored upozorenja da kao srpska ne smeju da ostanu u Konjicu, porodica Golubović nije želela da napusti svoje ognjište. Đuro i Vlasta oboje profesori u gimnaziji, sa svojim maloletnim sinovima dočekali su smrt 2. jula 1992, dva sata posle ponoći…

Petar (7) je umro dva puta. Nakon što su ga meci čudom zaobišli, otrčao je da potraži pomoć, ali se obratio pogrešnim ljudima koji su završili započeto i ubili nesrećnog dečaka.

Za ubistvo cele porodice, na 12 godina robije osuđen je samo Miralem Macić.

Više od dve decenije od smrti Petra i Pavla, Konjic ih se nije sećao. Ili nisu hteli ili nisu smeli. Ipak, jedan Konjičanin nije dozvolio da se to zaboravi. Na ulazu u staro pravoslavno groblje Anis Kosovac je vlastitim sredstvima podigao spomen ploču ubijenim dečacima… "Neko se rodi kao životinja, neko kao čovek"...