"Moram da pitam direktora da sinu zapalim sveću"

Posle emitovanja još jedne epizode o događajima i posledicama koje su izazvali u fabrici MB Namenska iz Lučana, radnici i članovi sindikata te vojne fabrike organizovali su jednočasovnu obustavu rada u znak protesta protiv autorke Tatjane Vojtehovki i emisije “Život priča”, zbog, kako su napisali u saopštenju, “gnusnih neistina, negativne medijske propagande i pretnje da se ozbiljno naruši ugled preduzeća”.

.

Slobodan Nešovanović, vođa smene u fabrici i jedan od sindikalnih rukovodilaca, preko društvenih mreža zahtevao je hapšenje Tatjane Vojtehovski.

On je kasnije rekao da je komentar napisao revoltiran lažima Tatjane Vojtehovski i izvinio joj se ako se uplašila.

Portparolka fabrike Milka Božić Jovanović, izjavila je da protest nije organizovan da bi se odbranio direktor fabrike niti da bi se napadala autorka emisije I da to nije pritisak na medije, ali da oni ipak traže da se zaustavi emitovanje.

Nastavljajući svedočenje o tragičnom događaju, neposredni svedok Marko Mitrović tvrdi da radnici koji su poginuli nisu ispustili bure, nego da su ga samo spustili.

Pitao je i druge kolege koje su se našle u blizini, da li su čuli da su ispustili bure i niko to nije mogao da potvrdi. Marko objašnjava da ni koleginica Maja Kovačević, koja je svedočila da je bure ispušteno, njemu rekla u direktnom razgovoru da ništa nije ni čula ni videla.

Što se tiče zaštitinih odela, Marko kaže da su to obične krpe, a ne zaštitno odelo i da je u magacinu bilo više od 2t baruta u magacinu u kome je dozvoljeno max 450kg.

Na pitanje da li su se radnici žalili sindikatu, Marko odgovara: „Šta da kažu, kakav sindikat, to je smešno! Nije sindikat radnički, nego fabrički.“

Marko tvrdi da ni direktoru ni sindikatu nije ništa moglo da se kaže.

.

Na pitanje zašto se odlučio da ipak izađe u javnost sa istinitom pričom, Marko kaže da nije više mogao da trpi uvrede direktora s jedne i etiketiranje da je izdajnik s druge strane. Kaže da se plašio i da mu nije bilo svejedno, kao i da strah i dalje postoji, ali da je rešio da ide dalje.

Mitrović više ne radi u fabrici, jer mu nakon isteka ugovora nije ponuđen novi. Kada se uputio žalbu tužilaštvu da Radoš Milovanović vrši pritisak na njega kao svedoka, i tražio da ga zaštite, rečeno mu je da to nije u njihovoj nadležnosti.

A da se procedure u MB namenska Lučani ne poštuju u potpunosti navodi se i u izveštaju Ministarstva odbrane, koji je sačinjen nakon vanredne kontrole Sektora za materijalne resurse ministarstva u avgustu 2017. godine.

U tom izveštaju navedeni su brojni propusti u poštovanju procedura tokom procesa rada u fabrici.

O tome svedoči i osam preporuka Ministarstva odbrane rukovodstvu fabrike za unapređenje tehnološkog postupka, kao i 12 mera za unapređenje bezbednosti i zdravlja na radu i zaštite od požara.

Neke od preporuka se odnose baš na preopterećenost magacina, kao i povećanje broja ljudi koji se bave prenosom i istovarom. Među preporukama se navodi i da barutni ostatak treba pakovati u antistatičke vreće koje onda treba staviti u čvrste ambalaže izrađene od „nevarničućeg, nezapaljivog i neporoznog materijala“, a ne kako je do sada rađeno u kartonsku burad.

Otac pokojnog Milomira, Milovan Milovanović, koji i dalje radi u fabrici, tvrdi da mora da piše zahtev direktoru kako bi mogao da položi sveće i zapali sveću na mestu na kome mu je sin izgubio život.

Da podsetimo, Milovana je direktor fabrike Radoš Milovanović, tužio zbog uvreda izrečenih tokom prethodnog gostovanja u emisiji „Život priča“. Milovanović je tužio i Milovanovu ćerku Mirjanu, i to zbog otvorenog pisma koje je uputila predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću.

Mirjana u pismu navodi da je aktivna članica SNS koja je nesebično i požrtvovano agitovala za stranku u Lučanima.

Ona se u pismu predsedniku obratila na sledeći način: „Moj Predsednik je zatvorio oči da ne vidi smrt mog brata koji je preminuo zbog tuđih interesa, a ne interesa države. Kao da moj Predsednik nema brata i ne zna kolika je to ljubav. Radoš Milovanović 40 godina ubeđuje sve, i nas i Vas, da je na čelu fabrike zato što je najveći poznavalc baruta, najveći stručnjak u zemlji. Ne, on je najveći stručnjak za „pranje“ para i zato je u osmoj deceniji života još uvek na čelu fabrike.“ Nakon ovog pisma usledila je tužba od direktora fabrike.

Objašnjavajući zašto je proces utvrđivanja istine o pogibiji dva radnika u julu 2017. tako dugo u predistražnom postupku, pravni zatupnik porodice Milivojević, Vladimir Todorić kaže da je za krivično delo za koje je osumnjičen direktor Milovanović i još petorica rukovodilaca fabrike zaprećena kazna do 8 godina zatvora, ukoliko je u pitanju nehat. Advokat Todorić smatra da ne može biti reč o nehatu, jer postoje dokazi da su radnici upozoravali poslovođe na prekomernu količinu baruta u magacinu. On objašnjava da je ovde u pitanju bezobzirnost koju prepoznaje sudska praksa, onda ne može biti reči o nehatu, već umišljaju.

Otac poginulog Milomira kaže da je 50 godina živeo u zabludi, a da je sad došao u situaciju da ne može da dokaže krivicu onih koje smatra odgovornima za smrt svog sina. On se javno obratio državnom vrhu, predesdniku Vučiću i ministru Vulinu, da makar odgovore porodici Milivojević hoće li slučaj biti rešen. Kaže da je u pravdu verovao, ali da više ne zna ima li vere u bilo šta, a naročito u državu. Milovan se zapitao da li u ovoj državi postoje ljudi koji su moćniji od predsednika, premijera i ministra odbrane i još jednom ih zamolio da porodici koja je izgubila sina i brata omoguće da dokaže istinu.

Celu emisiju možete pogledati OVDE.