Mudrosti velikog Vladete Jerotića često se citiraju: Tajna je u jednostavnom obraćanju

Decenijama nas je prosvećivao, a mnogi njegovu popularnost smatraju neverovatnom, jer mu je polazilo za rukom da govori o ozbiljnim i nimalo lakim temama na jednostavan način.

.

Vladeta Jerotić, koji je preminuo jutros u 95. godini u rodnom Beogradu, bio je istaknuti srpski lekar, neuropsihijatar, psihoterapeut, književnik, svestrani erudita i akademik SANU. Rođen je 2. avgusta 1924. godine u Beogradu, gde je završio osnovnu školu i gimnaziju.

Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Beogradu, a zatim je specijalizovao neuropsihijatriju. U Švajcarskoj, Nemačkoj i Francuskoj specijalizovao je psihoterapiju. Radio je više decenija kao šef Psihoterapeutskog odeljenja beogradske bolnice „Dr Dragiša Mišović“.

Od 1985. do penzionisanja, kao profesor po pozivu, predavao je pastirsku psihologiju i medicinu na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu. Akademik prof. dr Vladeta Jerotić razvio je obimnu i plodnu publicističku delatnost iz graničnih oblasti psihoanalize, psihoterapije, religije i filozofije. Takođe je održao brojna predavanja na teme iz pomenutih oblasti u gotovo svim većim gradovima Jugoslavije i širom Srbije. Od 1984. godine Jerotić je član Udruženja književnika Srbije, a redovni je član Medicinske akademije i Srpske akademije nauka i umetnosti (Odeljenja jezika i književnosti).

Jerotić je u javnosti bio veoma popularan, govorio je o ljubavi, braku, deci… A pitkim rečima, prijemčivim i običnom čoveku govorio je i o velikim društvenim i psihološkim problemima.

Decenijama nas je prosvećivao, kroz knjige, predavanja, a gde god da je gostovao, sale su bile prepune. Mnogi su njegovu popularnost okarakterisali kao neverovatnu, jer mu je polazilo za rukom da govori o ozbiljnim i nimalo lakim temama na jednostavan način.

Jednom prilikom i sam Jerotić je prokomentarisao takvu ocenu.
“Otkud to... božja milost, genetika i lični trud. Uvek nastojim da govorim jednostavnim jezikom. Jednostavnim! Treba stići dotle. Raditi na tome. Kao mlad pisao sam dnevnik, to je značilo dosta za upoznavanje sebe samog “, naveo je akademik.

Mudrosti Vladete Jerotića!

"Voleti drugog čoveka znači i razumeti ga, a svakako i – opraštati mu. Nije, doduše, lako voleti čoveka onakvog kakav jeste, ali samo ako budemo u stanju da ga ne samo prihvatimo već i da ga zavolimo upravo onakvog kakav jeste, podstaći ćemoga da bude onakav kakav može da bude."

"Velika je to veština umeti razgovarati sa čovekom."

"Većina ljudi se pokorava zabranama, pre svega onim spoljašnjim, i to samo dok je pod prinudom, i dok se plaši. One unutrašnje zabrane teško ko uspeva da realizuje."

"Moć vladanja nad drugim neodoljiva je slast tamne strane čovekovog bića."

"Nije preterano smatrati da je najveća nesreća za ljude i ovu planetu na kojoj žive– katkad potpuna, katkad delimična nesposobnost jednog velikog broja ljudi da vole. Isto tako ne izgleda mi nimalo preterana misao da se čitavo čovečanstvo i zemlja pod njim održavaju pre svega zahvaljujući onim malobrojnim ljudima koji su u stanju da vole."

"Samo je čovek taj koji ne oprašta ni sebi ni drugima, nego traži osvetu, bilo agresijom kažnjavajući druge, često nevine ljude i narode, bilo danas sve češće, kažnjavajući samog sebe, navlačeći na se nesvesno sve moguće psihosomatske bolesti, alkohol i drogu, obolevajući od depresije i dovodeći sebe do samoubistva."

"Sumnja je plod samo kao prelazna i prolazna faza u razvoju ličnosti, ali često, nažalost, naročito na ovom olujnom i trusnom tlu, na kome se sumnjalo u sve i svakoga, ona ostane trajna i neizmenljiva sumorna boginja – pratilja našeg bića."

"Sva dostignuća moderne tehnike, kao i moderne medicine, učinila su život, a sigurno i smrt, težim i mučnijim. Samo "volja za smisao“ može da nas učini odgovornim i tada tek spremnim da pomognemo i sebi i društvu."

"Svaki čovek ima jednu ili više "slepih mrlja" u sebi, i to upravo za one strane svoje ličnosti koje su bitne za ličnost, a koje on upravo ne želi da opazi i prihvati kao deo sebe."

"Što je naučio Jovica, ne ispravi više Jovan!"

"U samoći čoveku se otvara put u sopstvenu dubinu, i ako on uspe da siđe u nju bez straha i zaziranja, vratiće se obogaćen na površinu i tek tada, kada je otkrio svoje Ja, imaće otvoren i pravi put prema bližnjem, prema Ti."

Izvor: blic.rs, kurir.rs