Sjaj i beda ulice: Dalibor je iz kontejnera vadio knjige, a ne hranu i punio um, a ne stomak!

Dalibor Anđić ima 45 godina i više od pola života živi na ulici. Pošto je majka ostavila njega i sestru bliznakinju odmah po rođenju, selili su se po domovima za siročad i hraniteljskim porodicama. Nedostatak topline roditeljskog doma i ljubavi u kojima deca stiču i razvijaju osećaj bliskosti i privrženosti zauvek su obeležili Daliborov život.

.

Po završetku osnovne škole za decu ometenu u razvoju, gde je nepravdeno poslat samo zato što je dete iz doma i dva razreda srednje škole, Dalibor se, kada je postao punoletan, našao na ulici, bez krova nad glavom. Oduvek je smatrao da mu nije mesto u specijalnoj školi, da ima kapacitet i pravo da se normalno školuje. Čak je i uprava škole rekla da on nije za njih, ali ga niko nije preselio u redovnu školu. Odmalena je član gradske biblioteke, najviše je voleo da čita enciklopedije. O svemu.

Želeo je kao mali da ga usvoji neka porodica intelektualaca, da sa njima ima o čemu da priča, da ga oni uče o svemu, da i on sam postane intelektualac.

Posle toga odlazi na zanat za autolimara, koji nije želeo. Želeo je da upiše mašinsku školu ili da bude medicinski tehničar. Zato što najviše na svetu voli da pomaže ljudima. Pomagao je u poplavama, u saobraćajnim nesrećama na ulicama...

.

Iako slovi za osobu ometenu u razvoju i neadekvatnim obaveznim obrazovanjem, Dalibor jako dobro poznaje Njutnove zakone, rad i delo Jovana Skerlića, socijaldemokratsko delovanje Dimitrija Tucovića, posledice neoliberalnog kapitalizma i društvena uređenja država u svetu.

“Svaka ruka koja je stegnuta, zatvorena u pesnicu, ne može ništa da da, niti da primi, zato ruke treba uvek držati otvorene”, uči nas Dalibor životnoj filozofiji.

Majku je prvi put video kada je završio osnovnu školu, ali u njenoj kući nije bilo mesta za Dalibora. Polubrat ga je izbacio na ulicu, a majka odvela u prihvatilište za odrasle. Odatle posle nekoliko meseci, ponovo na ulicu. Živeo je Dalibor i na železničkoj stanici, gde su ga potkradali i maltretirali, pa u raznim podrumima, barakama, noći je provodio i na klupama i gradskim parkovima. Radio je razne poslove: kao istovarivač, održavao pijace, popravljao bicikle, najviše je radio na građevini. Iako često nije bio adekvatno plaćen, uvek, ma koliko da je njemu teško i da nije imao, trudio se da pomogne drugima.

Za vreme majskih poplava pre tri godine pomagao je kao volonter u Obrenovcu i Krupnju, kada mu dobri ljudi daju garderobu, a on ima viška, pokloni onima koji nemaju ni to. Dalibor voli bicikle i uživa u tome da ih pravi i popravlja. Radi šta god da mu ponude. Nekad ga za to plate, a nekad i prevare – iskoriste njegovu marljivost i dobrotu i ne daju mu naknadu za obavljen posao. Nikada, poput ostalih beskućnika nije prosio, niti je koristio kontejner kao trpezu. Za njega su kontejneri bili izvor znanja jer u njima tražio i pronalazio knjige, koje je kasnije sa strašću gutao. I odatle potiče njegovo neverovatno znanje, koje neštedimice želi da podeli sa svakim koga sretne.

.

Dalibor ipak mašta da emigrira. Želeo bi da živi u nekoj skandinavskoj zemlji jer mu se dopada državno uređenje tih zemalja, gde ljudi imaju visoku građansku svest, gde plaćaju porez, ali znaju i šta dobijaju za uzvrat, odnosno gde je njihov novac tačno otišao. Tamo, kaže, ljudi imaju pravo na školovanje, na obrazovanje, na bezbednost, na pristup informacijama, dakle pravo na normalan život.

U skandinavskim zemljama je dobra i socijalna zaštita, a kod nas je, kaže Dalibor, beskućnik jedna marginalizovana kategorija, iako postoje razni beskućnici i svako od njih ima svoju priču kako je došao u tu situaciju. To nikako ne znači da su svi oni neobrazovani, prljavi i beskorisni.

Jedino za čim Dalibor žudi čitavog života je prijateljstvo i bliskost sa ljudima. I baš zbog te njegove iskrene želje, neposrednosti i dobrote kojima zrači, Dalibor ima puno prijatelja. I kada uveče legne makar i pod vedro nebo beogradsko, zna da je to njegovo najveće bogatstvo.

.

Celu emisiju ŽIVOT PRIČA: UPRKOS SVEMU možete da pogledate OVDE