Bivša žena mu je uzela dete i odvela ga u Švedsku: "Niko se ne bavi time što mi je dete oteto"

Četiri puta su relevantne institucije utvrdile da dete treba da živi sa svojim ocem Slobodanom Mišićem, ali je sudsko veće Apelacionog suda u Novom Sadu smatralo da to treba drugačije rešiti. Majka nije čekala pravosnažnost presude i odvela je dete u inostranstvo.

.

Slobodan Mišić je, nakod razvoda, pokušavao da ostvari što bolji model viđanja svog deteta uz pomoć insititucija i zakona naše zemlje.

Nakon komplikovanih suđenja i narušenih odnosa bivših partnera, prvostepeni sud je, uvažavajući stručno mišljenje Centra za socijalni rad da treba da dobije starateljstvo, doneo takvu presudu.

Apelacija je ceo slučaj vratila na ponovno suđenje.

Prvostepeni sud je ponovo doneo odluku u odnosu na sve okolnosti, da otac treba da dobije starateljstvo nad sinom. Stručnjaci Kliničkog centra Vojvodina su takođe doneli zaključak da dete treba da živi sa ocem, a ne sa majkom.

Sva ta mišljenja, sudsko veće Apelacionog suda u Novom Sadu je - odbacilo.

Slobodan za Novu godinu kiti jelku, kupuje sinu poklone za rođendane koje mesecima ne sklanja iz sobe. Sve u nadi da će se njegov sin pojaviti.

Skoro je dve godine da sina uopšte nije video. Četiri puta su relevantne institucije u Srbiji donele mišljenje da dete treba da živi sa ocem. Međutim, Sudsko veće Apelacionog suda u Novom Sadu je smatralo da Slobodana treba delom lišiti roditeljskog prava i da je detetu bolje sa očuhom u stranoj zemlji nego sa ocem u Srbiji.

Slobodan se od žene razveo kada je beba imala samo šest meseci. Mislio je da je tako bolje za nju i za njega, a da će oboje biti razumni i da dete, koliko je to moguće, neće osetiti nedostatak jednog od roditelja. Bivša supruga je u početku poštovala sudski dodeljen model viđanja.

Kada je dete imalo godinu i po, bivša supruga je tražila od njega dozvolu da odvede dete na mesec dana u posetu tetki u Švedsku, što je on i odobrio. Ali, pošto ona nije vratila dete u roku, on joj je zapretio da će obavestiti tužioca i podneti krivičnu prijavu, posle čega je ipak vratila dete.

Slobodan je tražio od MUP-a da poništi detetov pasoš jer je izvađen bez njegove saglasnosti, ali oni to nisu želeli da urade. Ubeđivali su ga da ona ima pravo da kao staratelj, odnosno vršitelj roditeljskog prava, izvadi pasoš i bez saglasnosti drugog roditelja. Savetovali su ga da podnese sudu zahtev za izdavanje privremene mere za zamrzavanje putne isprave, ako strahuje da će ona da odvede dete bez njegove saglasnosti.

Sud je ubrzo i doneo rešenje o privremenoj meri da se majci zabranjuje da napušta teritoriju Srbije bez izričite pisane saglasnosti oca deteta. Tužena je odmah podnela žalbu na ovo rešenje i mesec dana kasnije Viši sud donosi rešenje kojim ukida privremenu meru, uz obrazloženje da je sud takvom odlukom izašao iz okvira sudske nadležnostii da ne može strankama da ograničava kretanje.

Slobodan je imao osećaj da će majka odvesti dete i to je svim institucijama govorio, pisao im i upozoravao, ali odgovora nije bilo ni od koga.

Paralelno sa svim peripetijama oko putnih isprava za dete, Slobodan vodi proces kojim traži da on dobije starateljstvo, majka traži da se on liši roditeljskog prava u delu oko odluke o prebivalištu deteta. Nikada nije verovao da ga država može lišiti roditeljskog prava.

U isto vreme, CSR Stara Pazova donosi stručno mišljenje u kojem kaže da, iako su oba roditelja psihofizički zdrave osobe, motivisane da brinu o detetu, u uslovima odlaska majke u Švedsku, smatra da je u najboljem interesu deteta da se ono poveri ocu na samostalno vršenje roditeljskog prava. Tako bi dete i dalje ostalo u poznatom okruženju i češće bi ostvarivalo kontakte sa članovima obe porodice, čime bi se jačao porodični identitet, a dete ne bi bilo izloženo značajnim promenama, koje bi podrazumevalo preseljenje u Švedsku. S obzirom na uzrast deteta, očeva figura i identifikacija deteta sa istopolnim roditeljem je od značaja za njegov dalji uredan psiho-fizički razvoj.

Ovo mišljenje Slobodanu uliva nadu da će biti sa sinom. Svi su se u kući radovali, verujući da je ovo pravda.

Majka se u međuvremenu ponovo udala u Švedskoj. Znao je da postoji velika šansa da svoje dete više i ne vidi jer majka, kaže, ne poštuje odluke suda. Bojao se i da će izgubiti figuru oca i sve trenutke koje je želeo da provede u njegovom vaspitanju i odrastanju.

Jedne večeri, 25. decembra 2013. godine, Slobodanovoj devojci se javlja poznanik i kaže joj da prenese Slobodanu da njegova bivša žena planira da za manje od 48 sati napusti Srbiju i zauvek ode u Švedsku, sa njegovim detetom. Potpuno unezveren i očajan, Slobodan sa bratom 27. decembra odlazi na aerodrom da bi sprečio njihov odlazak, za koji nije dao odobrenje.

Na aerodromu je video bivšu suprugu i dete, ali da ne bi uznemirio dečaka, odlučuje da im ne prilazi, već se direktno obraća pograničnoj policiji i moli ih da spreče da majka i dete uđu u avion. Dok je policija njega ispitivala, a on ih uporno molio da spreče otmicu, majka je sa detetom prošla carinski terminal. Policija mu je rekla da oni tu ništa ne mogu da urade i da ne mogu da spreče odlazak, niti da zaustave let. Uz obrazloženje da je reč o međunarodnom letu i da to nije u njihovoj nadležnosti. U međuvremenu je na aerodrom stigla i Slobodanova advokatica, ali je avion sa njegovim detetom već poleteo.

.

Po zakonu, kada je Slobodana alarmirao pograničnu policiju, oni su bili dužni da provere da li majka ima sve potrebne papire i sudsko rešenje da je staratelj i da li može da dete izvede iz zemlje. Oni ipak to nisu uradili.

Kada je telefonom pitao bivšu suprugu kada planira da vrati dete, ona je rekla - nikada. Kada je pokušao da ponovo sudski spreči ženu da sa detetom napusti zemlju, sud je tu žalbu odbio, iz obrazloženje da nema pravo nikome da ograničava kretanje. Ali, Slobodan pokušava da objasni svima da ovde nije reč o njegovoj bivšoj supruzi, već o njegovom detetu. Nikoga nije briga za dete, koje je odvedeno bez saglasnosti oca i koje je fizički na silu odvojeno od oca.

Ona se povremeno vraćala u Srbiju da sređuje papire i on je uspeo da ga vidi nekoliko puta. Primetio je da je dete bilo zatrovano protiv oca i da je pripreman na to da će u Švedskoj imati drugog tatu.

Cela Slobodanova porodica je veoma vezana za dečaka i zajedno sa sinom veoma pate za detetom. Sve njegove igračke ga čekaju, jelka se kiti za njega za Novu godinu, pokloni ga čekaju dok god ne dođe.

U međuvremenu, Osnovni sud je odlučio da je njena tužba da se otac liši roditeljskog prava u delu odlučivanja o detetovom prebivalištu neosnovana, na šta se ona žalila. Apelacioni sud odlučuje da usvoji njenu žalbu i ukida prvostepenu presudu, a slučaj vraća na ponovno suđenje.

Sud je naložio veštačenje deteta i roditelja. Tim veštaka Kliničkog centra Vojvodina donosi mišljenje da je za dete bolje da ostane sa ocem u Srbiji, u poznatoj sredini.

Tako sud 16. marta 2016. godine doneo presudu da Mišić Slobodan samostalno vrši roditeljsko pravo nad malodobnim detetom. Majci je određeno da plaća mesečno izdržavanje i da održava lični kontakt sa detetom tako što će dete boraviti sa majkom u njenoj kući dok je ona u Srbiji. Provodiće zajedno praznike i jedan mesec letnjeg raspusta.

U obrazloženju presude sud navodi kao relevantno mišljenje CSR i mišljenje sudskih veštaka da bi promena sredine bila veliki stres za dete. Sud navodi i da bi u najboljem interesu deteta bilo da majka i dalje vrši roditeljsko pravo, ali samo u uslovima da sa detetom ostane da živi u Srbiji. U uslovima majčinog preseljenja u Švedsku, u najboljem je interesu deteta da se poveri ocu na samostalno vršenje roditeljskog prava jer bi to omogućilo veći kontinuitet i sigurnost u održavanju adekvatnog odnosa na relaciji oba roditelja.

Za dete je jednak stres i preseljenje u Švedsku i odvajanje od oca, ali, smatra sud, preseljenje u Švedsku bi bilo veći stres, zbog promene sredine i nepoznavanja jezika. Dodatan stres bi bilo i narušavanje odnosa sa drugim bliskim osobama, posebno iz uže porodice, kao i sa vršnjacima.

Slobodan je prvi put pomislio da je pobedio, i da je sada kraj, da će dete ostati kod njega.

Uprkos odluci Suda, Slobodan nije ni posle toga video dete, niti mu je predato na staranje. To ga je još više slomilo. Ipak, nastavlja borbu, piše svim institucijama, Agenciji za migracije, Švedskoj ambasadi.

Majka je uložila žalbu i na tu presudu i Apelacioni sud ruši tu presudu i vraća slučaj na ponovno sudjenje.

.

Osnovni sud u Staroj Pazovi 22. 06. 2017. godine, donosi novu presudu po kojoj se Mišić Slobodanu odredjuje da samostalno vrši roditeljsko pravo u odnosu na dete, a majka da plaća mesečni iznos za izdržavanje od 50 evra. Sud je odredio i lični kontakt majke sa detetom, tako što će dete biti sa njom sve vreme dok ona boravi u Srbiji, kao i tokom letnjeg raspusta i praznika. Njen zahtev da se Slobodan delimično liši roditeljskog prava u delu odlučivanja o prebivalištu deteta, je odbijen.

Apelacioni sud u Novom Sadu doneo je 27. septembra ove godine presudu po kojoj je usvojio žalbu tužilje i ukinuo prethodnu presudu Osnovnog suda u Staroj Pazovi od 22. juna 2017. po kojoj je Mišić Slobodan dobio samostalno vršenje roditeljskog prava i po kojoj je odbijen zahtev bivše supruge da se Slobodan delimično liši roditeljskog prava u delu odlučivanja o prebivalištu zajedničkog deteta.

Po odluci Apelacionog suda od 27. septembra ove godine, Slobodan se delimično lišava roditeljskog prava u delu odlučivanja o prebivalištu deteta, pa majka deteta sada može samostalno i bez saglasnosti oca deteta da odlučuje o promeni prebivališta njihovog sina. U obrazloženju presude navodi se da su oba roditelja podobna za samostalno vršenje roditeljskog prava, ali da izvedeni dokazi u toku postupka - ukazuju na to da je u najboljem interesu deteta da bude povereno majci. U obrazloženju ove sudske odluke nismo pronašli konkretne dokaze na koje se sudija poziva u svojoj odluci.

.

Sud je, takođe, prihvatio izveštaje nadležnih institucija u Švedskoj koje su "prilikom davanja mišljenja imali u vidu trenutno stanje deteta u pogledu njegovih sveukupnih prilika". U tom obrazloženju inače nije navedeno ime nijedne nadležne institucije u Švedsko, niti opisano ili priloženo njihovo mišljenje.

Ali je zato, u obrazloženju presude navedeno i uvaženo mišljenje trenera rvačkog dečjeg kluba "Bjuv", fudbalskog kluba "Bjuvtorp" i nadležnih u opštini Bjuv, da se dete adaptiralo u novu sredinu i da želi da nastavi da živi sa majkom i njenim suprugom i da ima dobre uslove za život.

Sud je odlučio da delimično liši Slobodana roditeljskog prava i zato što su zaključili da je, nedavanjem saglasnosti za preseljenje deteta, postupio nesavesno jer nema indicija da bi interesi maloletnog deteta bili ugroženi preseljenjem u Švedsku. I sud u ovoj presudi ponavlja da je dete sa očuhom uspostavilo harmonične odnose, ali pritom nigde ne pominje i neophodnost održavanja odnosa sa biološkim ocem, niti potrebe oca i deteta u međusobnom odnosu. Ovom presudom, Slobodan Mišić kao otac nije pomenut u smislu regulisanja modela viđanja sa detetom, niti u smislu plaćanja alimentacije.

Slobodan pravno još može da podnese reviziju na presudu. Ne zna šta posle toga, plaši se da će ga dete zaboraviti.

Slobodan nikada neće odustati od svog deteta, boriće se za njega dok je živ. A veruje da su ga država i sve institucije – izdali. Najveća podrška su mu brat, otac i majka i kaže da, iako je razmišljao da se odseli, da im ne bude na teretu takav, ipak kaže da ne zna šta bi bez njih.

Celu emisiju ŽIVOT PRIČA možete da pogledate OVDE