Život priča: Školska doza nasilja, ni traga od "Aleksinog zakona"

Ni šest godina nakon što je učenik Aleksa Janković iz Niša izvršio samoubistvo zbog vršnjačkog nasilja, Aleksin zakon, uprkos obećanjima, još nije usvojen. Vršnjačko nasilje je na žalost sve učestalije, a borba protiv nasilnika sve komplikovanija.

.

Gala Savić je učenica šestog razreda OŠ “Ivan Goran Kovačić” iz Subotice i boluje od neizlečive i retke kožne bolesti, koja je ograničava u mnogim dnevnim aktivnostima. Kada je krenula u peti razred, u dogovoru sa direktorom škole i po preporuci Interresorne komisije, zbog njene bolesti doneta je odluka da njeno odeljenje ne menja učionice za svaki predmet, već da profesori dolaze u jednu učionicu. Takođe joj je potrebna pomoć oko vađenja knjiga iz torbe pred početak časa. Jednom broju dece u razredu to se nije dopalo i počeli su da šikaniraju Galu, da je izopštavaju iz druženja, komunikacije, da joj šalju poruke da bi najbolje bilo da napusti školu i vanredno je pohađa.

Galina majka Đorđija, od momenta kada je saznala za nasilje koje deca vrše nad bolesnom Galom, obraćale se direktoru škole za pomoć, razrednom starešini i školskom psihologu. Ona piše dopis u kojem naglašava probleme sa kojima se Gala susreće i direktor je poziva na razgovor, uz obećanje da će reagovati i da će se sve srediti. Da problem bude veći, predvodnica svih akcija protiv Gale bila je direktorova ćerka, što je dodatno komplikovalo odnos.

Galina majka saznaje i da je postojala dečja peticija na vajber grupi da se Gala izbaci iz njihovog razreda. Kada je direktor čuo za tu grupu, škola je odlučila da reaguje. U isto vreme, Gala saznaje da je održano takmičenje iz informatike za koje niko u školi, osim direktorove ćerke, nije znao, pa je tako ta devojčica i logično, bez konkurencije, bila i pobednik na gradskom takmičenju.

.

Đorđija je posle toga okačila status na FB o situaciji u OŠ u koju ide njeno dete i tako je Galina priča dospela u žižu interesovanja javnosti. Ispostavilo se da su tada roditelji većine dece iz razreda prvi put čuli šta se događalo sa Galom i da su njihova deca učestvovala u vršnjačkom nasilju. Nijedan roditeljski sastanak nije održan na temu Galine bolesti, kako bi roditelji bili upućeni u situaciju u razredu i eventualno pripremili svoju decu za specifičnu situaciju. Tako da zapravo niko nije mogao ni da reaguje na pojavu vajber grupe ili pisane poruke o isključenju Gale iz razreda.

Školski psiholog je u razgovoru sa Galom pokušavala da ojača Galu, da se ona bolje nosi sa tim, ali konkretno ništa nije uradila.

Dečji psiholog OŠ “Lazar Savatić” iz Beograda Branka Tišma rekla je za Život priča da je u takvim situacijama izuzetno važno da se kod dece razvije empatija, drugarstvo, potreba da se dele igra i drugi sadržaji, inače se problem razvija. Značajnu ulogu u tome imaju i roditelji, koji moraju biti na vreme upoznati sa situacijom, da bi pripremili i svoju decu za specifičnu situaciju. Ipak, najviše odgovornosti je na državi i institucijama, koja u ovakvim situacijama formira specijalne timove koji idu u određenu školu i pomažu psiholozima u osmišljavanju aktivnosti i metodama bavljenja specifičnim situacijama i decom.

Pošto je Galin slučaj dospeo u novine, u školi je održana radionica “U tuđoj koži” za povećanje empatije kod dece i senzibilaziju učenika, a školu je posetio i pokrajinski sekretar za obrazovanje MIhalj Njilaš. On je prilikom posete rekao da je škola adekvatno reagovala i učinila sve što je mogla, uključujući i disciplinske mere.

.

S druge strane, školu je posetila i prosvetna savetnica. Ona je, posle nadzora u školi, u svom izveštaju navela da škola nije adekvatno reagovala i predložila veće angažovanje roditelja druge dece, da treba uspostaviti dijalog kojim bi se problemi rešili.

I prosvetna inspekcija, posle nadzora, izveštava da je sve u školi urađeno po preporuci, ali i konstatuje da se u toj školi dogodio drugi nivo socijalnog nasilja, zbog čega su psiholog i razredni starešina razgovarali sa roditeljima učenika. Pošto je konstatovano da postoji mogućnost i trećeg stepena nasilja u školi, Tim za zaštitu od nasilja je podneo prijavu Policijskoj upravi Subotica. Nakon toga, Više javno tužilaštvo u Subotici obavestilo je školu da nema elemenata bilo kog krivičnog dela i da će obavestiti Centar za socijalni rad u tom gradu.

Đorđija je Ministarstvu prosvete podnela dopis protiv direktora škole ali odgovor nije dobila.

Ekipa Život priča je pozvala direktora Nenada Mirkova, koji je odlučio da nam pisano odgovori na neka od pitanja. On je napisao da gospođa Aksentijević njega proganja, da radi na diskreditaciji škole, iako se on i svi zaposleni trude da Gala nema nikakvih problema. Naglasio je da je on sve probleme sasekao u korenu. On je kao nasilnika označio Galinu majku, koja, kako kaže, konstantno vređa njega i njegovu maloletnu ćerku.

U slučaju Vesne Stamenković – država je reagovala. Njen sin je u šestom razredu doživeo psihičko i fizičko nasilje u učionici škole, gde je bio teran na radnje koje nije želeo. Dečak je, posramljen, slučaj prijavio psihologu. Lekar u domu zdravlja je obavestila MUP, koji je po službenoj dužnosti podneo krivičnu prijavu. Majku o incidentu niko iz škole nije obavestio, već joj je dete reklo šta se dogodilo. Škola je nasilnike kaznila tako što im je dala četvorku iz vladanja, zbog čega se majka odlučuje da tuži ustanovu. Posle dve i po godine, Apelacioi sud potvrđuje prvostepenu presudu da je škola kriva za nepreduzimanje adekvatnih mera i određuje joj novčanu kaznu. Presuda za maloletničku delinkvenciju koju je podigao javni tužilac, čeka potvrdu Apelacionog suda.

Njen sin je šest meseci išao kod psihoterapeuta i sada je značajno bolje, ali ti isti nasilnici u gradu sada maltretiraju njegove roditelje.

Škola i roditelji dece nasilnika i danas veruju da je to bila samo dečja šala i da tu nema elemenata nasilja. Ali, majka se potrudila da to ne ostane na tome, posebno jer su njenom sinu posle toga još i pretili da je drukara i izdajica i da će ga još i prebiti.

Đorđija i Vesna se slažu da iako ima pojedinaca koji odgovorno rade svoj posao, ipak institucije u našoj državi ne funkcionišu. Tolerancija nam je na najnižem nivou, a to je problem koji se mora sistemski rešavati.

.

CELU EMISIJU "ŽIVOT PRIČA: ŠKOLSKA DOZA NASILJA" MOŽETE DA POGLEDATE OVDE