Šećer je novi duvan? Izaziva bolesti i zavisnost!

Volite slatko! Po malo ne može da škodi, ali morate da budete oprezni!

.

Mogu li njeni građani da izgube želju za slatkim, pitanje je koje Veliku Britaniju godišnje košta najmanje šest milijardi funti. Tolika je finansijska šteta preslatke (i premasne) ishrane Britanaca s kojom se povezuje 70 hiljada preuranjenih smrti svake godine, 12 odsto od ukupnog broja umrlih! Stručnjaci i prehrambena industrija na mukama su zbog te najsmrtonosnije pretnje današnjice koju, kako ovih dana piše Observer, već zovu – novim duvanom.

Preterana konzumacija šećera, poznato je, ne prouzrokuje samo gojaznost i loše zube, već je povezana i s bolestima poput dijabetesa tipa 2 i povišenog holesterola kao i povećanim rizicima obolenja od raka, srčanih bolesti i moždanog udara.

Grupa eminentnih stručnjaka prošlog vikenda je britanskoj vladi savetovala da prepolovi preporučeni dnevni unos šećera na samo pet odsto od ukupnog energetskog unosa, dok unutar „zidina“ industrije hrane već duže vreme vode „tihi“ rat s potrošačima.

Kako smanjiti šećere u proizvodima, a da oni to ne primijete i ne prestanu da ih kupuju, krucijalni je problem kojim se, zasad uglavnom neuspešno, bave u njihovim „svemirskim“ laboratorijima.

Najosetljiviji na mirise i ukuse u njima u svojstvu pokusnih kunića isprobavaju nove-stare proizvode u kojima nije problem samo previše šećera. S obzirom na to da on utiče i na teksturu i povezanost ostalih sastojaka – krajnji rezultat nove recepture može da bude potpuno novi proizvod, za koji njihovi superprobači ocenjuju da je veštački i hemijski.

Suši usta i gorak je, najčešće su „presude“ koje prehrambenoj industriji teraju strah u kosti.

Manje šećera u proizvodima njima znači i manji trošak. U voćne jogurte, na primer, stavlja se nešto drugačija voćna pasta, sa manje šećera. Ali sva testiranja u njihovim laboratorijima i dalje potvrđuju da potrošači i kod novih proizvoda biraju one slađe i primećuju razliku između veštačkih i „pravih“ zaslađivača. S obzirom na zdravije trendove u ishrani, neke kompanije su i javno krenule u kampanje smanjenja šećera u svojim proizvodima, ali učinci, pokazalo se, mogu da budu i kontraproduktivni.

“Zdrave” energetske pločice, pahuljice, i sa 30 odsto manje šećera čine se još slađe, možda i zbog veštačkih zamena, pa je industrija na mukama – reći potrošaču da je proizvod na koji su navikli drugačiji i zbog čega ili mu to prećutati?

Opasni skriveni šećeri

Stručnjaci kažu da nam je ljubav prema slatkom zapisana u genima. Čovek je evolucijski skloniji energetski bogatoj hrani koja je u svojoj osnovi slatka i hiljadama godina unazad teško se nalazila. Ali danas, kad nam je hrana svih ukusa i tekstura široko dostupna, ta iskonska naklonost prema slatkom, koja je dovela do neuravnoteženog prehrambenog unosa i stvaranja loših prehrambenih navika, pravilnim izborom namirnica može se i menjati.

Za slatkoću hrane zaslužan je šećer, ali ne samo onaj u obliku dobro nam poznatih sitnih belih kristala koji se zove saharoza, već i svi oblici šećera, odnosno ugljenihhidrata, poput glukoze, fruktoze, maltoze, laktoze, maltodekstrina i skroba. Svi ovi šećeri nalaze se u gotovo svim procesuiranim namirnicama, pa čak i u onima za koje nikada ne bismo rekli da ga sadrže, poput hleba, peciva, voćnih jogurta, kečapa, majoneze, aromatizovane vode…

Zanimljivo je da čajna kašičica kečapa sadrži čak 4 grama šećera, a čaša gaziranog soka gotovo 10 čajnih kašičica šećera. Kod standardnih slatkih proizvoda koje konzumiramo za doručak, kao što su slatka peciva, krofne, kroasani, buhtle, keks i voćni jogurti, količina šećera na 100 g proizvoda premašuje čak 15 g, odnosno 3 čajne kašičice, ističu stručnjaci.

Samo u poslednjih pet godina konzumacija šećera u svetu veća je za 11 odsto, i to najvećim delom u obliku prehrambenih proizvoda poput slatkiša, pekarskih proizvoda i zaslađenih napitaka. Zato Svetska zdravstvena organizacija (WHO) najavljuje promenu dosadašnjih preporuka o konzumaciji šećera sa 10 na ispod pet odsto dnevnog energetskog unosa, odnosno na 12,5 g (2,5 čajne kašičice) šećera dnevno. Prehrambena industrija za to je, čini se, zainteresovana.

Izvor: Večernji.hr