Otkriven gen koji reguliše telesnu težinu

Istraživanja su i ranije ukazivala na važnost genetskih učesnika za gojaznost kod ljudi i uočeno je da naslednost ima važnu ulogu u 40 do 90 posto slučajeva.

.

U novom istraživanju, objavljenom u časopisu "The American Journal of Human Genetics", istraživači su otkrili da gubitak funkcije određenog gena kod ljudi i miševa može uzrokovati patološku gojaznost. Rezultati istraživanja u kojima su učestvovale porodice u kojima je prisutna patološka gojaznost daju novi uvid u mehanizme kontrole telesne težine i mogli bi biti korišćeni kod otkrivanja terapija za lečenje gojaznosti i poboljšanje ishrane.

‘Taj gen je pronađen ne samo kod ljudi i miševa, nego i kod jednostavnih jednoćelijskih organizama. Priroda ga smatra toliko važnim da je očuvala njegovu strukturu tokom više od 700 miliona godina’, izjavio je jedan od starijih autora istraživanja.

Dr. Adel Šalata iz centra Ziv Medical Center u izraelskom Safedu, dr. Martigneti i njihova skupina proučavali su brojnu izraelsko-arapsku porodicu čiji su članovi bolovali od autosomalne recesivne patološke gojaznosti. Uočili su mutaciju u genu za koji je nedavno otkriveno da kodira protein CEP19. Kad su istraživači uklonili taj gen kod miševa, životinje su postale gojazne, obolele su od dijabetesa, povećao im se apetit, smanjila potrošnja energije i narušio metabolizam masti.

Istraživači su istakli da je uloga spomenutog proteina u održavanju ravnoteže između mršavosti i gojaznosti i dalje nejasna. Potrebne su dodatne studije kako bi se otkrili mehanizmi proteina koji utiču na kontrolu apetita, potrošnju energije i osetljivost na insulin.

Otkrivanje pojedinosti vezanih uz kontrolu telesne težine sa vremenom će biti sve potrebnije. ‘Gojaznost je globalna epidemija koja zahvata sva područija ljudskog zdravlja, od bolesti srca do tumora, te je povezana sa većinom smrtnih slučajeva koji se mogu sprečiti’, naglasio je dr. Martigneti. ‘Uz to, širom sveta dolazi do povećanja broja slučajeva gojaznosti. Ako želimo da se borimo sa tom bolešću, moramo da razumemo njene medicinske osnove.’