Najčešća zabluda među onkološkim bolesnicima: Da li se rak hrani šećerom?

Odmah da raščistimo - uverenje da unos konzumnog šećera podstiče širenje malignih ćelija je jedna od najčešćih zabluda među onkološkom populacijom i nepotreban izvor teskobe među obolelima i njihovim porodicama. Iako šećer i zloćudne bolesti imaju kompleksan odnos, nema dokaza da će potpuno izbacivanje ovih slatkih molekula iz ishrane zaustaviti progresiju bolesti.

da li šećer zaista &hrani& zloćudnu bolest?, foto: Bignai/Shutterstock
da li šećer zaista "hrani" zloćudnu bolest?, foto: Bignai/Shutterstock
.

Ono što mi danas nazivamo šećerom zapravo je saharoza, jednostavan molekul sastavljen od glukoze i fruktoze, koji se u organizmu razgrađuje na glukozu i na taj način obezbeđuje brz izvor energije ćelijama. Sve naše ćelije koriste glukozu za svoje potrebe, stoga naše telo ima nekoliko mehanizama kako da održi količinu glukoze u krvi stabilnom. Čak i bez unosa ugljenih hidrata, bilo složenih, bilo jednostavnih, telo će sebi obezbediti glukozu iz drugih izvora poput masti i proteina.

Slično važi i za ćelije raka. Istina je da su zloćudne ćelije veliki potrošači glukoze. Ali, nažalost, one su i izrazito prilagodljive i u nedostatku glukoze, pronalaze druge izvore energije, poput glutamina, acetata i laktata. Rak se, dakle, "hrani" brojnim nutrijentima, pa tezu da ga je moguće "izgladneti" manipulacijama u ishrani "ne piju vodu".

Jedini slučaj kada može da bude dobro dobro maksimalno ograničiti unos ugljenih hidrata i okrenuti se ketogenoj dijeti, jeste kod glioblastoma, ali ni tada ova dijeta nije korisna kod svih obolelih.

OPASNOSTI RESTRIKTIVNIH OBRAZACA ISHRANE

Pre svega, valja biti svestan da je glukozu veoma teško izbaciti iz ishrane. Naime, sve namirnice koje sadrže ugljene hidrate se probavom razgrađuju na jednostavne šećere uključujući glukozu. Drugim rečima, žitarice, mahunarke, voće i povrće, mleko i mlečni proizvodi koji čine važan deo poželjne ishrane onkoloških bolesnika na kraju služe kao izvor glukoze.

Uprkos zdravom razumu, neki onkološki pacijenti skloni su tome da izbace sve ugljene hidrate iz ishrane nesvesni da tako sebi nanose više štete nego koristi. Ovako restriktivna ishrana, između ostalog, često dovodi do nenamernog mršavljenja, gubitka mišićne mase i malnutricije, posledica koje mogu da otežaju lečenje i budu pogubne za obolele. Dodatno, hrana bogata šećerima je brzi izvor potrebne energije, te hranu čini ukusnijom i privlačnijom, što pomaže kod slučajeva gubitka apetita izazvanih terapijom.

IPAK JE MUDRO OGRANIČITI UNOS ŠEĆERA

Sada kad je jasno da potpuno izbacivanje šećera neće uništiti ćelije raka, moramo ipak biti svesni da hrana bogata jednostavnim šećerom - poput kolača, keksa, čokolada i ostalih poslastica, nije najsrećnija opcija u svakodnevnoj ishrani. Konzumni šećer, naime, ne obezbeđuje nijedan vredan nutrijent, osim omražene saharoze, pa se često označava kao "prazne kalorije". Prazne kalorije nisu bezuslovno loše, ali je činjenica da ih retko ko može priuštiti sebi.

Postoji još jedan razlog zašto bi šećer trebalo da bude tek povremena poslastica. Iako ne podstiče širenje, postoje dokazi da, na indirektan način, može da povisi rizik od razvoja zloćudne bolesti. Preterano uživanje šećera, naime, može da dovede do gomilanja kilograma što, pak, povećava rizik od raka. Osim toga, često konzumiranje šećera povećava količinu insulina i njemu sličnog elementa rasta IGF-1, što dodatno povećava rizik od obolevanja.

POENTA ŠEĆERNE PRIČE

Umesto produbljivanja opsesije oko toga šta daje energiju zloćudnim ćelijama, u ishrani onkoloških bolesnika fokus bi trebalo da bude na onome što "hrani" i daje snagu zdravim ćelijama, a to su proteini, vitamini, minerali i ostali esencijalni nutrijenti koje, između ostalog, obezbeđuje hrana bogata složenim ugljenim hidratima.

Poruka koju valja poneti sa sobom jeste da, iako, gledano nutritivno, šećer nije najpoželjnija namirnica u ishrani, onkološki bolesnici mogu umereno da uživaju u slatkim ukusima i ne moraju da osećaju teskobu ili grižu savesti ukoliko odluče da se u sklopu raznolike i uravnotežene ishrane, povremeno počaste poslasticom, uostalom baš kao i zdrava populacija, piše Ordinacija.hr.