Kada vidite ovaj zatvor prosto poželite da odete u njega!

Oko 75 kilometara od obale Osla, nalazi se ostrvo na kojem izgrednici, njih 115, služe zatvorske kazne, a među njima su i najopasniji kriminalci. Međutim, ovaj zatvor po mnogo čemu se drastično razlikuje od ostalih zatvora u svetu.

.

Mnogi širom sveta komentarišu da je provoditi vreme na ovom ostrvu, poznatijem kao zatvor Bastoj, kao biti na odmoru. Na njemu ne postoje žice kroz koje ide struja, stražari koji naoružani kruže zatvorom, policijski psi i sve ostalo što obično ide uz jedan zatvor.

Zatvorenici na njemu žive u malim drvenim kućama okrečenim u jarke boje. Imaju farmu, uzgajaju biljke, seku drva. Takođe imaju uređenu plažu na kojoj leti mogu da uživaju ali i da se kupaju, a ljubiteljima pecanja je omogućeno da zabace udice.

Iako ima onih koji se bune smatrajući da ovakav tretman oni nemaju na slobodi pa zašto bi ih izgrednici imali nakon urađenih ozbiljnih zločina, oni koji su osmislili ovaj, jednistveni, zatvor kažu da ukoliko je ideja zatvora da se ljudi promene, onda ne vide kako će oni to i učiniti ukoliko su vezani lancima i zatvoreni u vlažne zatvorske ćelije.

I bar po prvim statističkim podacima oni su upravu. Svega 16 odsto zatvorenika koji izađu iz zatvora počine novi zločin u roku od dv godine. Ako uporedimo sa prosekom vraćanja zločinima zatvorenika u drugim zatvorima Norveške od 20 odsto ili sa Evropom gde je prosek 70 odsto čini se da nam ovakav sistem kažnjavanja ljudi nešto govori.

Bivši direktor zatvora Arne Kvernvik Nilsen kaže da je sve u ponašanju, poštovanju i pronalaženju sebe.

"Jedini način da promenite ljude jeste da ih stavite u situacije koje mogu da započnu promenu unutar njih samih, a to znači navesti ih da sami sebe pronađu u nečemu što nije kriminal umesto da stalno na sebe gledaju kao na propalitete", kaže Kvernvik Nilsen.

Tako su neki od zatvorenika izabrali da brinu o životinjama, drugi obrađuju zemlju, treći kuvaju, a četvrti sviraju u muzičkom studiju. Oni koji nisu završili škole, omogućava im se da to urade tokom izdržavanja zatvorske kazne.

Njih ne bude alarmi u pet ujutro, već radni dan počinje u pola devet i traje do pola četiri kada svako od zatvorenika ide u svoj dom. Njih tokom noći nadgleda svega pet stražara.

U kućama živi njih šestoro. Svako ima svoju sobu, a dele kupatilo i kuhinju. Samo jedan obrok im je omogućen, a mogu da izaberu da li će to biti doručak ili večera. Za svoj rad zarađuju oko 10 dolara dnevno od kojih mogu da kupe namirnice u supermarketu i sebi pripreme obroke.

Svaki zatvorenik u Norveškoj može da aplicira da se prebaci u Bastoj onda kada mu ostane pet godina do isteka izdržavanja ztatvorske kazne bez obzira kakav zločin je učinio. Nije bitno da li je počinio ubistvo, krađu ili silovanje dok god želi da se normalnom životu vrati bez upletenosti u kriminal ili zločin.