Zašto samo februar ima 28 ili 29 dana?

Februar nije ni postojao sve dok ga Numa Pompilije, drugi od sedam rimskih kraljeva, nije dodao u kalendarsku godinu. Broj njegovih dana se često menjao, dok 44. godine pre nove ere nije dobio konačnu brojku.

.

U najstarije doba drevnog Rima, kalendar je imao svega deset meseci. Šest meseci su trajali po 30 dana, a četiri po 31 dan.

Godina je počinjala u martu, a završavala se krajem decembra. Nakon decembra dolazio je period tokom kog se dani nisu brojali sve do dolaska lepših dana i početka marta.

Da bi popunio ovu prazninu za vreme zime, Numa Pompilije, drugi od sedam rimskih kraljeva, odlučio je da kalendaru doda još dva meseca: januar i februar, ali tako da kalendarska godina traje 354 dana.

Da bi dobio dovoljan broj dana za dva dodatna meseca, Numa je od svakog meseca koji je trajao 30 dana oduzeo jedan dan, pa je za dva nova meseca ostalo 56 dana. Trebalo je, dakle, da svaki od ta dva meseca traje po 28 dana.

Stari Rimljani su zbog sujeverja izbegavali parne brojeve

Međutim, u to vreme Rimljani su iz sujeverja izbegavali parne brojeve pa je januaru dodat jos jedan dan. Drugi mesec je, ipak ostao na 28 dana, ali, iako se radilo o parnom broju, smatralao se da je to u redu jer je drugi mesec bio posvećen svetkovini pročišćavanja namenjenog kultu mrtvih.

Taj kalendar je trajao 355 dana. Februar je imao 28, mart, maj, jul i oktobar po 31, a januar, april, jun, avgust, septembar, novembar i decembar po 29 dana.

Ali, godina po tom kalendaru je za nekih 10 dana i nekoliko sati bila kraća od tropske, prave godine i zato je trebalo povremeno tu godinu proširivati umetanjem dodatnih dana.

Svake druge godine između 23. i 24. februara dodavan je još jedan mesec koji se zvao mercedonius, a koji se sastojao jednom od 27, a drugi put od 28 dana. Stoga ne čudi što je takav kalendar pretrpeo novu reformu.

To se dogodilo 45. godine, pre naše ere, kada je kalendar počeo da se pravi prema kretnju Sunca (solarni kalendar).

Pošto je godina po ovom kalendaru kraća od prave godine, odlučeno je da svaka četvrta godina bude prestupna. Prestupni dan se dodaje, naravno, februaru. U to vreme mnogi meseci su pretrpeli izvesne promene, pa je i februar postao veći za jedan dan, i imao je 29 dana, 30 prestupne godine. Pošto je reformu kalendara inicirao Julije Cezar, kalendar je dobio ime Julijanski kalendar.

Senat je nešto kasnije doneo odluku da Quintilis dobije naziv Julius (jul), u čast Julija Cezara, a Sextilis je promenio ime u Augustus (avgust) po Oktavijanu Avgustu. Problem je nastao zato što je avgust imao 30, a jul 31, što je rešeno tako što je od februara uzet jedan dan i dodat avgustu.

Tad se isto pojavio problem jer su se tri meseca od po 31 dan našla jedan do drugog: jul, avgust i septembar. Zato je odlučeno da će septembar i novembar će imati po 30 umesto po 31 dan, dok će oktobar i decembar imati po 31 umesto 30 dana. Tako je ponovo uspostavljena nekakva simetrija. Dva letnja meseca, jul i avgust će imati po 31 dan, kao i dva zimska, decembar i januar.

Tek početkom 17. veka, većina zemalja je prihvatila 1. januar kao prvi dan u godini. Italija i Engleska su tek posle 1750. godine prihvatile taj datum kao zvanični početak godine.

Izvor: Mental floss, Telegraf, Blic