Albanija je mnogo više od onoga što očekujete:"Vi ste mi prvi Srbi"; Onda su došli i ostali

Godina korone je godina otkrivanja Albanije za mnoge srpske turiste, iako se tu i tamo i ranijih godina moglo čuti da je nečiji poznanik obišao obalu ove balkanske zemlje i vratio se s punim koferom prelepih utisaka, što o prirodi, što o domaćinima.

Borš, foto: B. Gigović Grubić
Borš, foto: B. Gigović Grubić
.

Ove, do sada "najčudnije" godine, potpisnica ovih redova odlučila je da sa porodicom i prijateljima obiđe primorje Albanije. Jedna od možda većih "grešaka" bratske nam Grčke (iako jedva čekam da se vratim na omiljene destinacije) je zabrana ulaska u tu zemlju EU za srpske turiste, jer je našim građanima dala šansu da upoznaju lepote i gostoprimstvo Albanije. O razlozima ovog puta nećemo, ali mnogi poput mene, ove, 2020. godine, otkrili su lepote Albanije i broje dane kada će se vratiti u novu avanturu i otkrivanje novih "bisera".

Za samo dva-tri dana odlučili smo da se automobilom zaputimo na put od oko 820 kilometara do Borša na jugu Albanije, u mesto u kojem smo preko jednog sajta za rezervaciju našli apartman.

Poslednjeg dana avgusta, preko pomenutog sajta nismo mogli da nađemo odgovarajući smeštaj u većim mestima od Borša, koji je, kako će se kasnije ispostaviti, više neko selo, ali prava oaza mira i opuštanja.

Dug i naporan, ali vredan put

Krenuli smo od Beograda do Niša, pa dalje preko Prokuplja, Kuršumlije, Merdara, Prizrena i Suve Reke do Tirane. Na deonici puta od Prištine do Tirane računajte na dobar i sređen auto-put, a ograničenja će se smenjivati od 80 do 120 i 130 kilometara na sat kroz celu Albaniju.

Dug i naporan, ali vredan put, foto: Depositphotos/mihtiander
Dug i naporan, ali vredan put, foto: Depositphotos/mihtiander
.

Poštujte svuda ograničenja. Prilikom prelaska u Albaniju videćete brojne policijske patrole. I nemojte misliti da samo stoje za ukras, zaustavljaju i na najmanje prekoračenje brzine, a znaci pored puta često će vas upozoravati na radarske kontrole.

Planirajte i gde ćete sipati gorivo. Na Kosovu i Metohiji naći ćete nekoliko pumpi na kojima će cena bezolovnog benzina ići od 0,94 do 1,1 evro po litru. U Draču, u gradu na primorju i najvećoj albanskoj luci, bezolovni ćete naći po ceni od 155 leka (jedan evro -122 do 124 leka), u sledećem većem gradu-luci Valoni cena ovog benzina je bila oko 174 leka po litru. Kako se ide dalje ka jugu, ona je blago opadala i u Boršu, u mestu u kojem smo boravili, bila je 165 leka po litru.

U naseljenim mestima moraćete da vozite 40 kilometara na sat i videćete da svi, bar koliko smo mogli da vidimo, i te kako to poštuju. Znakove na putu na kojima piše "kujdes", iliti "oprez" često ćete viđati, pogotovo kada krene vijugavi put od Valone ka jugu.

Jedina putarina koju ćete u Albaniji morati da platite je ona kod tunela Morine i koja će u pravcu ka moru biti oko pet, a na povratku oko šest evra. Tunel je dug oko 5,6 kilometara.

Iako smo u prvom trenutku planirali da prespavamo u Tirani (što ćemo možda već sledeće godine da probamo), ovoga puta smo odlučili da ceo put pređemo u jednom danu. Međutim, možda nije loša ideja da se upravo u Tirani napravi pauza i do primorja put nastavi tek sledećeg dana. Jer, do Valone je put relativno "prav" i nije toliko naporan. Međutim, ako planirate da u jednom danu stignete do planirane destinacije, topao predlog je da pauzu napravite upravo u Valoni.

Vidikovac na planini Maja e Ćika, foto: B. Gigović Grubić
Vidikovac na planini Maja e Ćika, foto: B. Gigović Grubić
.

Prijaće vam odmor i da napunite baterije pre veoma napornog puta za sve u automobilu, a posebno je potrebno vozaču. Naime, naše odredište je bilo na oko 90 kilometara od Valone ka jugu, za šta nam je bilo potrebno nešto manje od tri sata.

Razlog je taj što je put veoma krivudav, pun "lakat" krivina i prelazi se preko planine Ceraunije, a serpentina serpentinu stiže. Na tom putu ćete preći vrh planine - Maja e Ćika i obavezno stanite na vidikovcu, malo je reći da ćete zanemeti nad tim pogledom. Oblaci koji se spuštaju sa ovog planinskog vrha delovaće vam nadohvat ruke. Na ovom delu puta često ćete voziti u prvoj i drugoj brzini i činiće vam se da će automobil svakog trenutka stati u nemogućnosti da se izbori sa takvim nagibom, a onda ćete se brzo navići na takve uslove puta.

Ukoliko se odlučite da nastavite put do Sarande i Ksamila, verovatno i najvećih bisera albanske obale, računajte na još dodatna dva sata vožnje.

Valona, foto: B. Gigović Grubić
Valona, foto: B. Gigović Grubić
.

Kako izabrati pravo mesto?

Prilikom rezervacije, ukoliko niste spremni da svaki dan idete na plažu kolima, izbegavajte kuće i apartmane na brdima. Koliko god da vam se na Guglovoj mapi čini da je blizu mora i da ćete do plaže moći pešice, nije. Ili birajte smeštaj na oko 150 do 200 metara od plaže ili se spremite da svaki dan minimum po dva sata (do plaže i nazad) provedete u kolima.

Poput popularnih mesta Sarande i Ksamila, veoma pristojne apartmane po nižim cenama nego u Grčkoj možete naći i u Dermiju i mestu Himare, koji imaju neke od najlepših plaža u ovoj zemlji. Treba ovde napomenuti i da su Albanci u poslednjih nekoliko godina uložili dosta novca pa čak i luksuzne smeštaje možete naći po dvaput nižim cenama od apartmana koji se iznajmljuju u Grčkoj.

Oni kojima ne smeta da svaki dan budu za volanom imaće priliku da obiđu podrobnije obalu ove balkanske države, a nikako zbog toga neće zažaliti.

Ksamil, foto: B. Gigović Grubić
Ksamil, foto: B. Gigović Grubić
.

Borš avantura

Mi smo u Boršu proveli deset dana i moram da kažem da, iako plaža nije po mom ukusu, kamenje ipak ne prija tabanima, voda je zaista čista. U toplijem moru se nikad nisam kupala, ali ono što me je iznenadilo jeste da nema toliko riba, bar ih ja pri gnjuranju nisam videla. Nije čudo da se zbog tople vode pojave i meduze, ali smo mi, sva sreća, samo jednu videli.

Naša domaćica ima pravu malu farmu, pa su nas ujutru budili petlovi, a tu u dvorištu je imala ograđene i torove sa tri koze i desetak ovaca. Sve je pristojno i uređeno, a za sve koji dođu kolima postoji veliki parking na kojem možete da ostavite automobil u senci maslina. Okolo će se možda prošetati neka odbegla kokoška, ili ćurka, ali ova domaćinska atmosfera na mene i moje saputnike ostavila je veoma snažan i prijatan utisak.

Kroz priču sa našom domaćicom u Boršu saznala sam da smo mi prva porodica iz Srbije koju je imala prilike da ugosti, a onda su za nama došle još četiri porodice.

Dermi, foto: B. Gigović Grubić
Dermi, foto: B. Gigović Grubić
.

Ukoliko boravite u nekom manjem mestu, poput ovog Borša, računajte da ćete se hraniti u restoranima, a cene su više nego pristojne. Recimo, doručak i to omlet od dva-tri jaja, parče sira i malo sezonskog povrća platićete 200 leka, što je nešto manje od 200 dinara (1 evo je 122 do 124 leka). Ribu oradu (na albanskom "koce") platićete od 700 do 1000 leka, u zavisnosti od mesta na kojem je poručite. prodavnice u ovako malim mestima nisu najbolje snabdevene, a pa će vas bukvalno dočekati prazni rafovi, poput onih iz devedesetih godina u Srbiji.

Što se tiče plaćanja suncobrana i ležaljki, sve zavisi od kafića, i dok u jednom nećete morati da izdvajate ni leka, u drugom će vas to zadovoljstvo koštati od 500 do 1000 leka.

Magične plaže

Ukoliko imate vremena, možete da obiđete neke od najlepših plaža albanskog primorja. One lepše ćete naći u Dermiju, koji podseća na grčki Santorini, bar što se tiče starog dela ovog grada. Naime, u starom delu grada sve kuće su bele sa žutim žaluzinama. U ovom mestu postoje i dve pravoslavne crkve, takođe belih fasada.

Dermi, foto: B. Gigović Grubić
Dermi, foto: B. Gigović Grubić
.

Postoji i “novi” Dermi, u kojem su Albanci dopustili malo boje, ali i jedna i druga strana ovog primorskog grada imaju svoje čari. Dermi se inače nalazi na pola puta od Valone do Sarande, a plaže u ovom mestu okružene su planinama i strmim proplancima. Plaže nisu jedino što možete da vidite u Dermiju. Naime, Dermi ima i nekoliko interesantnih manastira u okolini, poput Manastira Svetog Teodora, ali i prirodnih lepota poput Piratske pećine. Odatle može da se iznajmi čamac i ode u obližnji zaliv Đipe. Ovo je jedna od najlepših plaža na albanskom primorju, ali ako idete kolima, budite spremni da do nje pešačite putem oko četiri kilometra.

Ukoliko vam vreme dopusti, možete da posetite i susedno mesto – Himara. To je grad na Jonskom moru, koji okružuju prelepa priroda i masivne planine. I ovo mesto ima lepe plaže - Spile, Marači i Jali.

Kako je Albanija tek pre nekoliko godina počela turistički da se razvija, u ovom mestu ćete da naiđete na netaknutu prirodu, zanimljivu za istraživanje. Obala i more su na ovom delu veoma čisti, boja vode je kao sa Lefkade, a voda, ponoviću, veoma topla.

Drač, foto: B. Gigović Grubić
Drač, foto: B. Gigović Grubić
.

Jedan dan obavezno obiđite Ksamil, malo mesto na jugu koje izlazi na obalu Jonskog mora. Ovo je jedna u top-tri destinacija u Albaniji, a za ovaj deo zemlje kažu da je prava evropska egzotika. Odmah preko puta Ksamila, gotovo nadohvat ruke, je Krf.

Ovo mestašce specifično je po kristalno čistoj vodi i tirkiznoj boji. Ova boja dočekala nas je samo ujutru, dok nije počeo da duva veoma snažan vetar, pa se ta magična boja, do popodneva izgubila. To međutim, nije pokvarilo utiske o ovom malom mestu, u kojem su cene znatno više.

Drač, foto: B. Gigović Grubić
Drač, foto: B. Gigović Grubić
.

U povratku za Beograd, popodne smo proveli u Draču, najposećenijem primorskom gradu u Albaniji. Ovu pauzu smo iskoristili za ručak, a treba znati da su cene slične kao i na primorju, te da neće morati više novca nego do tada da iskoristite za ručak. Ručak za dvoje, sa pićem, izašao nas je 1.700 leka, u restoranu na obali, Jadranskog mora.

Da Albancima predstoji nekoliko sezona doterivanja i ušminkavanja, nema sumnje, a ako nastave da doteruju obalu, postaće novi biser za svetske putnike.