"PAO S KRUŠKE": Ovaj srpski izraz često koristimo, a da li ste znali da je povezan sa smrću?

U svakodnevnom govoru upotrebljavamo mnogo fraza za koje ne znamo odakle one, zapravo, potiču.

&pao s kruške&, foto: Depositphotos/Author: stevanovicigor
"pao s kruške", foto: Depositphotos/Author: stevanovicigor
.

Poreklo tih fraza može se objasniti i shvatiti ako se znaju okolnosti u kojima su nastale.

Jedna od njih je i "pasti sa kruške".

- Nisam pao s kruške – reći će neko kad hoće da istakne kako nije lud, glup, blesav, naivan… Ili možda - Ona kao da je pala s kruške! – što znači da je veoma smetena, smušena, nerazborita…

Može čak da se upotrebi u rečenici - Odgovara mi na pitanja kao da je pao s kruške - u značenju neljubaznog, nabusitog odgovaranja.

Zbog toga je logično zapitati se, zbog čega baš kruška? Zašto su glupost, smušenost, neljubaznost i druge negativne ljudske osobine povezane upravo sa tim, a ne sa nekim drugim drvetom (recimo, jabukom, ili trešnjom i sl.)?

Odgovor na to dao je Veselin Čajkanović u svojoj knjizi "Rečnik srpskih narodnih verovanja o biljkama". On je objasnio da, u suprotnosti sa jabukom, kruška se smatra za zlo drvo, za drvo zlih demona.

U narodnim pripovetkama pod kruškom se skupljaju đavoli. A, na krušku se penje i veštica. Čajkanović navodi - da kruška može imati za veštice privlačnu snagu, vidi se iz jedne slavonske varijante poznate formule koju veštice govore kad se mažu mašću da bi poletele: Ni o kladu ni o panj, ni o drvo ni o kamen, ni o krušku Todorovu.

On je dalje objasnio da su stara stabla kruške u našem narodu uvek bila na zlu glasu. Po verovanju naših predaka ispod kruške su se skupljali demoni, đavoli, veštice i druga zla stvorenja, pa čak i sama smrt.

Veruje se da su se oni koji su se peli na krušku našli u društvu svih gore pomenutih stvorenja i zbog toga pali. Od posledica tog pada osoba bi ostala zbunjena, glupa ili blesava.

Zbog toga se u narodu ustalila fraza "pao sa kruške".

Međutim, nije u svim krajevima Srbija kruška "demonizovana" biljka. U istočnoj Srbiji se smatra da ne postoji bolji lek za "žutu ranu" do kruške. Naime, ozleda bi trebalo da se istrlja plodom ovog drveta koji se baci nasred puta.Tad povređeni treba da kaže - Ko me uzme, ko me zagrize, na njega rana, na mene zdravlje.

Onda, ne osvrćući se, mora pobeći. Po verovanju, prljavu krušku sa tla neće uzeti čovek već demon bolesti.

Na osnovu toga, može se zaključiti da su verovanja o kruškama bila različita u raznim delovima Srbije. Ipak, fraza "pao sa kruške" se ustalila u našem svakodnevnom govoru, tako da smo, ni ne znajući njeno poreklo, prihvatili negativno verovanje o drvetu sa jako ukusnim plodovima.

Izvor: SrbijaDanas