ZVUČI NEVEROVATNO, ALI... Pre 100 godina, decu su slali poštom, A OVO JE BIO RAZLOG!

Do 1. januara 1913. godine građani SAD-a su mogli da šalju samo pisma putem Američke pošte, a tada je pošta proširila svoje usluge i na pakete, a zvala se 'Parcel Post'. Neki su tu videli svoju priliku pa su došli na ideju da šalju decu kao pakete, i to im je prolazilo, piše 24sata.hr.

Ilustracija, foto: Photo by George W. Hales/Fox Photos/Getty Images, Hulton Archive
Ilustracija, foto: Photo by George W. Hales/Fox Photos/Getty Images, Hulton Archive
.

Prvo dete poslato je poštom samo nekoliko dana nakon što je usluga postala dostupna. Ime dečaka nije poznato, ali zna se da je bio dete gospodina i gospođe Beagle iz Glen Estea.

Dečak je bio vrlo malen, težio je nešto manje od pet kilograma, pa su roditelji trošak poštarine platili 15 centi. Mališan je transportovan do svoje bake koja je živela oko kilometar i po dalje. Nosio ga je poštar Vernon Litl.

Novinari tog doba odmah su se raspisali o tome. U digitalizovanoj verziji članka objavljenog u Njujork tajmsu iz 1913. godine piše ovako: 'Dečak je bio dobro zamotan i spreman za slanje kada ga je poštar preuzeo. G. Lytle je dečaka sigurno dostavio na adresu navedenu na priloženoj kartici, dečakovoj baki, gospođi Louis Beagle, koja živi oko kilometar deleko.

.

Kako je ovaj slučaj završio u novinama pa su i drugi krenuli slati decu poštom. Većinom se radilo o slanju mališana bakama i dekama u ruralna područja zemlje.

Nekoliko dana nakon što se pisalo o dečaku, kao paket je poslata i devojčica iz Pensilvanije koju je poštar Džejms Bajerli odneo kod rodbine, stigla je istog dana u poslepodnevnim satima. Trošak dostave bio je oko 45 centi.

Slanje dece nije se događalo svakodnevno, ali bilo ih je. Najduža ruta koju je dete ikad proputovalo pomoću 'Parcel Posta' dokumentovana je 1915. godine. Devojčicu je majka poslala iz Pensakole na Floridi - u Virdžiniju, gde ju je dočekao otac.

.

Devojčica se zvala Edna Nff, a kao paket je proputovala oko 1150 kilometara i to poštanskim vozom. Težila je malo ispod granice od 22 kilograma pa je cena slanja za nju iznosila 15 centi.

Najpoznatiji zabeženi slučaj je priča o Šarlot Mej Pierstorf koja je, takođe, poslata vozom u kuću bake i deda, oko 120 kilometara dalje od mesta gde je živela. Bilo je to 19. februara 1914. godine. Šarlot je tada imala nepunih šest godina, a roditelji su platiti 53 centa za poštanske markice kako bi je poslati.

Njen je slučaj kasnije opisan u dečjoj knjizi "Poslati Mej", autora Mikela O Tanela, koja se i danas može kupiti.

Da sad ne biste pogrešno shvatili, deca nisu bila poslata upakovana u velike papire ili kutije i nisu ih ubacivali u vagone s drugom poštom. Povereni su prevoznicima.

Međutim, slučaj Šarlot Mej zabrinuo je tadašnjeg čelnika Američke pošte pa je zabranio slanje ljudi poštom. Ipak, kao što pokazuje slučaj malene Edne Nef, koji se odigrao godinu dana kasnije, deca su i nakon zabrane putovala na taj način.

Razlog tome je bila vrlo niska cena slanja paketa, a izuzetno visoka za putovanje vozom na klasičan način - to je znao biti trošak u visini dnevnice roditelja. Slanje dece poštom pokazivalo je koliko su ljudi u to doba imali poverenja u tu službu i njihove radnike, prenosi 24sata.hr.