Na ovogodišnjem Sajmu knjiga Sanja Matijašević, sa vevericom Cicom, očekuje mališane sa novom knjigom: "Tajne zelenog solitera"!

Sanja Matijašević je pisac knjiga za decu. Njene knjige, ne samo da kriju uzbudljive priče, junake, dobru zabavu i učenje kroz igru, već su specifične po tome što je u njima svako dete aktivni učesnik, zbog čega je njihova autentičnost još izraženija. Na ovogodišnjem sajmu mališane očekuje na štandu IK „Dedić“.

Sanja Matijašević, foto: Snežana Medić
Sanja Matijašević, foto: Snežana Medić
.

Njene knjige nisu samo za čitanje, niti su od onih koje se sa poslednjom pročitanom stranicom vraćaju na police, već od onih koje čitavoj porodici iznova pružaju nezaboravne zajedničke trenutke, okupljajući roditelje i decu u veseloj i poučnoj igri, ne samo u domu, već i napolju, u svetu koji nas okružuje.

Najnovija knjiga “Tajne zelenog solitera”, posebna je po tome što takav doživljaj nosi možda i više od svih prethodnih zbog čega zaslužuje pažnju kako mališana, tako i odraslih, koji će uz nju ponovo osetiti lepotu detinjstva.

Vaša nova knjiga za decu „Tajne zelenog solitera“ je upravo objavljena. Šta je zeleni soliter, kakve tajne krije i kako ste ih dočarali najmlađima?

Zeleni soliter je šuma, a njegove tajne su svi procesi i pojave koje šumu, i prirodu uopšte, čine tako magičnom, mističnom i prelepom. Pod impresijom te magije nastala je priča o prijateljstvu, ljubavi, pažnji i uvažavanju tuđih potreba. Kako je ovo knjiga za najmlađe, da bih zadovoljila njihovu radoznalost i razigranost, ona obiluje interesantnim igrama i zadacima. Tako moji čitaoci postaju akteri u priči.

Otkuda ideja da kroz prilično neuobičajen spoj dva lika ispričate vrlo zanimljivu, emotivnu i poučnu priču o odnosu čoveka i životinje, ali i očuvanju životne sredine, a time uputite snažnu poruku ne samo deci, već i odraslima?

Veverica i šumar su samo na prvi pogled neobičan spoj. Suštinski, imamo čoveka koji i privatno i po profesionalnom opredeljenju brine o šumi i prirodi, i vevericu koja je mnogima najdraži stanovnik šume. Njihovo prijateljstvo nam svima može služiti za primer, a posebno njihov odnos prema prirodi koji će, verujem, podsetiti starije i naučiti najmlađe koliko je važno brinuti o prirodnom okruženju.

Možete li da otkrijete neki interesantan detalj koji će zaintrigirati roditelje da ovu knjigu svrstaju u kućne biblioteke svojih mališana?

Meni najdraži i najemotivniji deo knjige je priča o rastanku šumara i veverice. Taj deo, i za decu i za roditelje, nosi, možda, najjaču poruku. Moramo poštovati tuđe potrebe i ma koliko nama trenutno bilo teško, ono što je najbolje za one koje volimo treba da je ispred naših osećanja, ličnog i trenutnog zadovoljstva. Zato verujem da će kroz odnos šumara Časlava i veverice Cice mališani naučiti i kako da brinu o svojim prijateljima, kućnim ljubimcima, ali i životinjama uopšte.

Koji sprat zelenog solitera je najlepši i kakav pogled pruža?

Svi spratovi su jednako živopisni i zanimljivi, ali krošnje su moj omiljeni sprat, i privatno, i u knjizi. Veverica Cica treba da se useli na jedan takav sprat, a čitaoci će otkriti šta je sve tamo čeka.

Knjiga obiluje originalnim eksperimentima koje deca mogu da primenjuju čitajući je, a tako i nauče mnogo o prirodnim procesima. Koliko je taj interaktivni momenat, koji prati sve vaše knjige, okosnica i ove?

Volim knjige više od svih elektronskih uređaja i ovo je moj način da dete učinim aktivnim, da oseti da učestvuje u priči na, možda, lepši način nego kad igra kompjuterske igrice. Zato ova knjiga, kao i moje prethodne, sadrži puno interesantnih ogleda i igara kroz koje će mališani proširiti svoje znanje ali i naučiti da posmatraju, proučavaju, analiziraju i zaključuju sadeći biljke, brojeći godove, otkrivajući čaroliju mimikrije, ispitujući čulo mirisa i još mnogo toga.

Tajne zelenog solitera, foto: foto Maša Pavlović
Tajne zelenog solitera, foto: foto Maša Pavlović
.

Igrom do znanja je princip koji prati sve Vaše knjige. Koliko je teško da, kao pedagog i pisac, tu igru, u ovom virtuelnom vremenu, učinite maštovitom i zanimljivom, ne bi li motivisali decu na čitanje i učenje kroz igru?

Pobornik sam učenja kroz igru, ali sam svesna toga koliko je bitno motivisati dete da se igra potpuno otvorenog srca i uma, jer je samo takva igra produktivna u smislu usvajanja novih znanja i veština. Danas to nije lako, ali u tome i leži izazov pisanja za decu. Ja koristim naraciju, neobične priče koje zagolicaju dečju maštu i podstaknu ih da nešto provere, pogledaju ili isprobaju.

Koliko svojim knjigama, i na koji način, čuvate one najbitnije vrednosti pravog detinjstva?

Moje knjige su neka vrste moje „zimnice“. Konzervacija dobrih emocija, igre i mašte za ove, ali i neke buduće dane.

Šta je ono najvažnije što možemo naučiti od dece?

Da na svet gledamo iskreno i jednostavno kao oni. Mislim da mi, odrasli, bez potrebe zakomplikujemo neke stvari i zbog toga ne vidimo jednostavna rešenja koja su nam često „ispred nosa“. Deci se to ne dešava i to je nešto čemu se svakodnevno divim.

„Tajne zelenog solitera“ su već u knjižarama i u rukama najmlađih čitaoca. Kakve su prve reakcije i da li vam pokazuju da ste i ovog puta uspeli u svojstvenom spajanju igre i učenja?

Rizikovaću da vam se ne svidi moja neskromnost, ali čak i ja, koja sam zaista navikla na dobre reakcije dece i roditelja, moram da priznam da sam potpuno iznenađena oduševljenjem koje je knjiga izazvala. Svakodnevno mi stižu poruke od roditelja, vaspitača i bibliotekara koji hvale priču, ilustracije, oglede i način na koji su zadaci skriveni u knjizi.

Da li će deca i roditelji imati priliku da vas upoznaju na ovogodišnjem Sajmu knjiga i da zajedno sa Vama krenu u otkrivanje tajni zelenog solitera?

Naravno! Sve ih sa radošću očekujem na štandu IK „Dedić“ tokom trajanja celog Sajma. Moja veverica Cica je spremna da upozna nove drugare i sa njima krene u nove avanture.