Za uspeh u škoil važniji je karakter od inteligencije

Kako kaže novo istraživanje, nije sve u inteligenciji. Kada se radi o uspehu u školi, to nije ni izdaleka dovoljno. Mnogo više uticaja ima ličnost i karakter deteta nego inteligencija.

.

Artur Poropat, profesor psihologije na australijskom Grifit univerzitetu,  sproveo je najveće istraživanje do sada, koje se bavi vezom između akademskog uspeha i karaktera osobe. On je saznao da su osobine ličnosti pojedinca bolji pokazatelji akademskog uspeha od rezultata na testu inteligencije. Učenici koje krasi savesnost, otvorenost i emotivna stabilnost imaju najveće šanse za uspeh u školi.

„Savesnost se odnosi na stvari poput samokontrole, ostvarivanja postavljenih ciljeva, težnje za postignućem” , kaže Porporat. “Ali pronašao sam još dva faktora od velikog značaja za uspeh u školi – otvorenost (za nova iskustva i znanja) koja podrazumeva i maštu, kreativnost i radoznalost i emotivna stabilnost (mogućnost emotivnog prilagođavanja i smirenost).”

Učenici koje krase ove tri osobine prošli su bolje na testovima sprovedenim u okviru istraživanja.

Da li to znači da testovi inteligencije i nisu toliko značajni pokazatelji kao što smo mislili? „Testovi inteligencije su uvek bili tesno povezani s obrazovanjem i ocenama, pa samim tim se donekle mogu koristiti kao pouzdan pokazatelj budućeg akademskog uspeha. To nije nikakva novost” , kaže Porporat. „Ali, uticaj karaktera na učenje i uspeh je istinsko iznenađenje za istraživače u ovoj oblasti.”

Ali, ako će nastavnici meriti i usmeravati karakter učenika? Naravno, ne mogu da sprovedu anketu da bi saznali kolika je savesnost ili otvorenost kod njihovih đaka; Porporat je otkrio i da đaci koji imaju navedene karakteristike koje nastavnici nisu prepoznali, na njegovim testovima podjednako pouzdano pokazuju budući akademski uspeh kao i testovi inteligencije. Ali, ako su njihovi nastavnici uočili da kod đaka postoji visok nivo otvorenosti, emotivne stabilnosti i savesnosti, to usmeravali, kod tih đaka je Porporatov test pokazao čak četiri puta veću preciznost u predviđanju budućeg akademskog uspeha.

U učionici, u praksi, to znači da bi nastavnici trebalo da se potrude da prepoznaju đake s ovim karakteristikama i da ih na poseban način usmere kako bi oni ostvarili puni potencijal.

Ovo je dobra vest kako za roditelje, tako i za decu. Dok je inteligencija urođena i ne može se naučiti, karakter može da se formira kroz odrastanje i da se na njegov razvoj utiče.

Izvor: detinjarije.com