Upoznajte porodicu bez kante za đubre

Pre 5 godina, Bea Džonson, njen muž i njihova dva sina potpuno su promenili način života, i postali porodica koja ne proizvodi otpad.

.

Kada su Džonsonovi odlučili da se presele i počeli da traže svoju kuću iz snova, privremeno su se uselili u mali stan, u koji su poneli samo imovinu koja im je bila neophodna, ostavivši ostalo u skladištu.

Međutim, ono što je trebalo da bude nužno zlo, ispostavilo se kao najbolja stvar koja im se desila. „Pošto smo živeli samo sa neophodnim stvarima, shvatili smo da imamo mnogo više vremena za porodicu, kad vreme ne trošimo na brigu o velikoj kući i gomili nepotrebnih stvari“, kaže Bea Džonson.

Nakon toga, kada su kupili za kuću, izabrali su dvostruko manju od prethodne, i prodali većinu svojih starih stvari.

Ekološko osvešćenje

Tokom tog perioda, Bea Džonson i njen muž su počeli da se interesuju za probleme očuvanja životne sredine.

„Čitali smo knjige, gledali dokumentarne filmove, i ono što smo saznali nas je zabrinulo i rastužilo, zbog budućnosti naše dece“, kaže ona i dodaje: „Tada smo odlučili da moramo nešto da učinimo povodom toga. Moj muž je napustio posao koji je do tada radio da bi osnovao konsultantsku kompaniju za održivost, a ja sam se prihvatila ozelenjavanja naše kuće.“

Tada je patentirala sistem kojim se smanjuje proizvodnju otpada, koji naziva „Nulti kućni otpad“. Počela je tako što je sve jednokratne proizvode (papirne maramice, flaše, kese) zamenila višekratnim proizvodima.

Sada, kaže, otpad koji prave na godišnjem nivou može da stane u jednu teglu.

Strategija „Nulti otpad“

„O ovoj temi nije bilo blogova niti bilo čega o tome, pa sam morala sve sama da testiram. Danas, stil života sa „nula otpada“ nam je prirodan – ni ne razmišljamo o tome. Kad smo počinjali, morali smo da eksperimentišemo i saznamo koja su naša ograničenja“, priča Bea.

Evo njenih uputstava za život bez stvaranja otpada:

1. Odreknite se onoga što vam ne treba. Na primer, reklamne pošte.

2. Smanjite količinu stvari donacijom ili prodajom onoga što nije apsolutno neophodno za udoban život.

3. Uvedite ponovno korišćenje stvari, tako što ćete kupovati polovno i zamenjivati potrošni materijal predmetima za višekratnu upotrebu.

4. Reciklirajte. Ako ste primenili prva tri pravila, ostalo vam je jako malo materijala za reciklažu. Na primer, ono što nama ostaje za recikliranje su boce vina koje prijatelji donose, i dokumenta poslata iz škole naših sinova.

5. Truljenje. Razložite sve što može da se razloži.

Sinovi nisu ni primetili

Bea kaže da njihovi sinovi (od 13 i 11 godina) nisu ni znali da su roditelji radili na ovom projektu, dok im to nisu naglasili. „Za njih je ono što mi radimo potpuno normalno. I, deca zaista uživaju u jednostavnosti ovakvog života. Uvek su bistre glave, fokusirani na ono što je važno, a kažu i da im je mnogo lakše da srede svoju sobu.“

Za rođendane im umesto igračaka najčešće poklanjaju „iskustva“ koja im, kako kažu, donose više radosti od materijalnih stvari. Dečaci ipak imaju onoliko igračaka koliko može da stane u četiri kutije.

Rinfuzna kupovina

Za nedeljnu kupovinu, Bea nosi ono što zove „pomoćni set“: tri cegera, pet staklenih tegli (jedna za meso, ribu, sir (tvrdi i sitni) i mesne prerađevine za dečje obroke za školu), dve različite veličine pletenih torbi i jednu mrežastu kesu.

Gotovo sve kupuje u rinfuzi – maslinovo ulje, med, puter od kikirikija, žitarice, grickalice. „Kupujem rendani sir i 10 nezapakovanih bageta iz pekare. Stavim ih u jastučnicu, a zatim ih presečem na pola, zamrznem, pa vadim i otapam kada je potrebno. Jedina hrana koju jedemo iz jednokratne ambalaže je maslac, i to je to. Pokušali  smo da proizvodimo sopstveni maslac, ali smo utvrdili da to nije dobra opcija“, objašnjava ona.

Na pitanje da li prodavcima objašnjava zašto koristi svoje pakovanje kad kupuje, Bea kaže: „Naučila sam da je najlakše jednostavno im reći da ne posedujem kantu za smeće. Onda mi ne postavljaju dodatna pitanja“.

Ušteda vremena i novca

Njihov način kupovine doneo im je i smanjenje troškova: „Otkrili smo da se na ovaj način štedi novac. Moj muž je bio zabrinut da će kupovina u rinfuzi i kupovina višekratne ambalaže biti finansijski udar, ali kad je uporedio potrošnju sada i ranije, otkrio je da smo ovakvim načinom života na godišnjem nivou uštedeli 40% sredstava“.

Naravno, nije sve uvek išlo glatko, i u nekim slučajevima jednostavno nisu mogli da ostanu sasvim dosledni svom načinu života. „Pokušali smo sa konzervisanjem namirnica i odlučili da je to nešto što možemo da radimo samo jednom godišnje. Recimo, mogu da konzervišem paradajz, jer sam shvatila da mi u zimskim mesecima nedostaje samo ne-sezonsko povrće i voće. Ja sam za to da se sve očuva što jednostavnije, tako da ne težim ka tome da konzervišem 20 različitih namirnica. Takođe, pokušali smo da ne recikliramo ništa, što bi zapravo značilo da bismo morali da odbijamo flaše vina od prijatelja, i pravimo sopstvenu reciklažu papira od pošte koja nam stiže iz škola naših sinova, a zimi je stvarno teško osušiti papir. I kad odbiješ vino koje su prijatelji doneli na poklon, zaista se ograničavaš“, objašnjava Bea, i dodaje: „Ja sam iz Francuske, tako da neću reći „ne“ čaši vina, a i ne želim da se socijalno ograničavam. Život je za mene deljenje iskustva i provođenje vremena s prijateljima i porodicom. Otkrili smo da je najbolje da i dalje nešto recikliramo, a ne da idemo u krajnosti koje nisu održive na duge staze“.

„Sada, kada nismo preopterećeni stvarima, imamo više vremena da se družimo i igramo sa decom“, sa zadovoljstvom zaključuju Džonsonovi.

Izvor: detinjarije