Televizijski program ometa decu u igri

Televizijski program u pozadini ometa decu u igri i može da utiče na razvoj pažnje, ističe se u novoj studiji američkih istraživača.

.

Čak i kada deca ne gledaju TV, to ih može omesti u igri i loše uticati na razvoj pažnje.

Kada se deca uzrasta od 3 do 5 godina igraju u prostoriji u kojoj je uključen TV s nekim programom za odrasle, u proseku se igraju 5 odsto manje u poređenju kada nema TV-a.

Još važnije je kada tv nije radio, dečja igra je bila usmerenija s dužim trajanjem epizoda igre.

"Naši dokazi pokazuju da tv sprečava decu da održe pažnju u vreme kada tokom razvoja počinju da organizuju svoje veštine pažnje i ponašanja", rekao je autor studije Danijel Anderson, profesor psihologije University of Mašaćusetts at Amherst.

On je dodao da roditelji misle da to nema uticaja jer programi nisu namenjeni deci, ali zato što dete nije direktno usmereno na tv to ne znači da ne postoji ometajući efekat.

Američka akademija za pedijatriju (The American Academy of Pediatrics) preporučuje da se deca uzrasta od 2 godine i mlađa uopšte ne izlažu televizijskom ekranu.

Za stariju decu preporučuje se ograničeno vreme pred ekranima, uključujući tv, video igrice i upotrebu kompjutera na jedan do dva sata na dan aktivnog gledanja.

Zbog činjenice da su mnoga deca izložena "pozadinskoj" televiziji, a vizualni i zvučni signali se menjaju na od prilike svakih 5 sekundi, Anderson i njegovi kolege su se zapitali utiče li to na veoma malu decu.

Njihova studija povodom toga, objavljena u časopisu "Child Development", uključivala je 50 dece uzrasta od 12,24 ili 36 meseci.

Svako dete snimano je na video traci sat vremena u okolini sličnoj roditeljskoj sobi, pri čemu su roditelji zamoljeni da ograniče komunikaciju sa decom.

Deca su bila raspoređena u grupe u kojima su se ili igrala bez "pozadinskog" tv-a tokom ijekom prvih pola sata ili su se igrala tokom programa za odrasle na tv-u uz igru s igračkama.

"Dečje epizode igre su bile kraće za oko polovinu vremena ako je bio upaljen tv u poređenju kada nije i postojala je veća verovatnoća da će se deca udaljiti od igračaka ako tv radi", rekao je Anderson.

Pedijatar Danijel Bronfin naziva televiziju u pozadini istim kao "pasivno pušenje".

"Sve brige koje imamo vezane za gledanje dečjeg programa odnose se i na pasivno gledanje, što ometa decu u detinjstvu, u igri", kazao je Bronfin dodajući da ta vrsta konstantne ometenosti može biti jedan od razloga koji doprinosi porastu poremećaja u ponašanju, kao što je poremećaj smanjene pažnje.

Zato doktori Anderson i Bronfin preporučuju da roditelji isključe televizore kada je dete u sobi jer, kako je istakao Anderson, neke emisije za decu imaju svoju vrednost i da deca iz njih mogu učiti, što je drugačije od televizije u pozadini.