Neobično iskustvo mame Danijele sa porođaja: Držala sam tuš sa toplom vodom na stomaku i nisam osećala bol!

Pročitajte priču mame koja se porodila u zemunskom porodilištu.

.

Hm, kako početi ovu priču... Prvu polovinu trudnoće vodila sam "državno" kod doktorke koja me je uporno savetovala da dolazim kod nje privatno na ultrazvuk. Sa već dosta istanjenim živcima, praznog novčanika i podignutog krvnog pritiska, slučajno mi je zakazan pregled u poliklinici u Zemunu, kod doktora za kog će se ispostaviti da je duša od čoveka.

Od 23. nedelje mi on vodi trudnoću - povišen pritisak u granicama normale, praćen bolničkim lečenjem i odgovarajućom terapijom.

Uglavnom, na dan termina, 30. decembra dolazim u zemunsko porodilište. Moj doktor je dežuran. Odlučila sam da se skroz prirodno porodim. Nakon obavljenog pregleda na prijemu u pola 12, pozdravila sam se sa suprugom i popela na odeljenje. Osećala sam početne, blage kontrakcije.

Odmah su me smestili u pripremnu sobu pored sale. Iiiiiii... kontrakcije počinju da budu intenzivnije. Vrlo poznat bol (da ne kažem isti bol kao kod JAKO bolnih menstrualnih ciklusa).

Doktor me obilazi, proverava koliko sam otvorena. Kontrakcije su sve jače. Pitam ga da li smem da se tuširam (jer mi je to ranije pomagalo kod bolnih ciklusa). I tako ja odem do tuš kabine i provedem tamo sat vremena (možda i jače). Verujte mi, kako sam prinela tuš sa toplom vodom na stomak, ja više nisam osetila bol. I dok god sam držala tuš na stomaku bola nije bilo. Vratila sam se u sobu, dobila injekciju i čekala.

U 15.20 mi je pukao vodenjak i prešla sam u porođajnu salu. Sve se odvijalo jako brzo i brzo sam se skroz otvorila. U 17.25 se rodio moj mili i dragi dečak. Rodila sam ga iz četvrtog napona.

Nakon porođaja sam prebačena u sobu i, mogu vam reći, da su sestre bile ljubazne (mada uvek i svugde se nađe po neki namćor).

Pošto priču pišem skoro godinu dana nakon porođaja, možda sam nešto izostavila, ali uglavnom to vam je to. Tako da, drage moje buduće mame, svima vam želim brz i lagan porođaj. I ne slušajte priče o porođaju kao da je to nešto nezamislivo bolno i strašno i da vi to ne možete. MOŽETE. Nego samo pozitivna energija, vera u sebe i slušajte doktora i babicu, sarađujte sa njima.

Srdačan pozdrav,

Daniela

Izvor: yumama.com