NIje lako biti samohrani tata: "Nakon što saznaju da imam dete, žene samo nestenu":

Pročitajte kako se samohrani očevi bore sa svakodnevicom, čega se najviše plaše i šta im pada najteže

.

Samohrani očevi, o svojoj svakodnevici, mislima i iskustvima govorili su na jednoj mobilnoj aplikaciji Whisper. Kako im ta aplikacija omogućava da ostanu anonimni, na njoj su bili veoma iskreni...

A ovo su njihova sikustva:

Ja sam samohrani otac i stalno izmišljam izgovore svojim prijateljima kada me pozovu na druženje ili u izlazak. To radim jer osećam da niko ne može paziti na moju ćerku onako kako je pazim ja. Njoj je moje vreme potrebnije nego drugima.

Obožavam to što sam samohrani otac. Ali jednostavno poželim barem jednom u mesec dana ponovo da budem dvadesetogodišnjak i da izađem sa prijateljima. Ali kada to poželim izjede me griža savest.

Nisam ni sanjao da je biti samohrani roditelj tako teško. Ipak, svako jutro nakon buđenja najpre zagrlim svoje dete.

Sam odgajam svoju decu zadnjih 13 godina, a kako napuštaju naš dom, moj osećaj usamljenosti je sve veći. Puno je gore nego sam zamišljao.

Stalno govorim sinu koliko ga volim. On mi je najvažniji na svetu i osećam se prazno kada nismo zajedno.

Kao samohrani otac počinjem da shvatam da možda više nikada neću imati šansu da izađem sa nekom ženom.

Samohrani sam roditelj, a u vojsci sam. Zato se često pitam da li bi mojoj ćerki bilo bolje bez mene.

Imam puno starateljstvo nad sinom, a radim kao policajac. Svaki put kada se opraštam od njega strahujem da me više neće videti.

Teško je. Ja vodim sina na fudbal ili plivanje, pa sedim sam dok mame druge dece pored sede zajedno i druže se. Tada se osećam kao čudak.

Stalno slušam: "samohrane majke sve moraju da rade, sav teret je na njima", ali i nama samohranim očevima je tako.

Možda je teško biti samohrani otac, ali dok je mojoj ćerki dobro i ja ću biti u redu.

Polovinu slobodnih devojaka, koje bi inače bile zainteresovane za mene da nemam decu, sad ne zanimam.

Volim svoju decu više od svega, ali ponekad pomislim kakav bi mi život bio bez njih. Međutim, tada osetim užasnu krivicu.

Ponekad sam prestravljen količinom i vrstom pitanja moje šestogodišnjakinje.

Nama, samohranim očevima, prilično je teško izlaziti sa ženama. Nakon što saznaju da imam dete, samo nestanu.

Ljudi me stalno hvale zato što sam samohrani otac dok samohrane majke gledaju sa prezirom. Ne znam čemu ta dvostruka merila.

Samohrani sam otac i osećaj usamljenosti je toliko jak i realan.

Izvor: yumama.com/24.sata.hr