Praznik rada u Srbiji – uranci, izletišta i protesti

Međunarodni praznik rada, 1. maj danas se po tradiciji obeležava u mnogim zemljama sveta, a u Srbiji tradicionalnim prvomajskim urancima u prirodi, ali i protestima koje organizuju pojedini sindikati, međusobno podeljeni oko toga da li protestovati ili ne.

.

Praznik rada obeležava se u znak sećanja na prve masovne radničke demonstracije 1. maja 1886. u Čikagu, kada su radnici zahtevali osmočasovno radno vreme i bolje uslove rada.

Kada je i Sovjetski Savez uvrstio ovaj datum u zvanični kalendar, zbog ideoloških razlika, u SAD su počeli da ga obeležavaju prvog ponedeljka u septembru.

Prvi maj u Srbiji obeležen je prvi put 1893. godine protestnim skupovima u Beogradu.

Sindikati su i ove godine pozvali na okupljanja radnike na gradske trgove, kako bi izrazili svoj protest zbog sve manjih prava zaposlenih i pada životnog standarda, u skladu sa praksom u protekle dve decenije.

Udruženi sindikati Srbije "Sloga" saopštili su ove nedelje da ove godine neće organizovati protest za 1. maj u Beogradu, ni u drugim gradovima Srbije, zbog toga što su sindikati i dalje podeljeni.

U saopštenju "Sloge" se navodi da će i "ove godine sindikati nastupati u više kolona, bez solidarnosti i podeljeni, što je poraz za čitav svet rada i još jedna od pobeda kapitala".

Savez samostalnih sindikata Srbije i Ujedinjeni granski sindikati "Nezavisnost" organizuju danas u Beogradu protestno okupljanje radnika povodom Međunarodnog praznika rada.

"Oni kojima nije dobro, doći će na protest, a oni koji dobro žive organizovaće 1. maja roštiljijade", rekao je predsednik UGS "Nezavisnost" Branislav Čanak.

Obeležavanje 1. maja u Čačku počelo je u znaku tradicionalnog uranka na brojnim izletištima u okolini uz nezaobilazni roštilj i pečenje, a po negde i trubače.

KUD "Abrašević" je i ovog 1. maja organizovao uranak. Najpre je oko 7.30 sati duvački orkestar Abraševiića krenuo ulicama grada sa "prvomajskom budilicom i neko vreme se čula svirka u čast ovog praznika. Krajnje odredište povorke bio je gradski park gde je spremljena zakuska. "Sinoć je zapaljena logorska vatra na brdu Ljubić uz prigodan nastup KUD "Tanasko Rajić, druženje i sedeljku. Nije izostala ni dobra zakuska jer su deca na žaru pekla roštiljsku kobasicu, a na ovom mestu se okupilo nekoliko stotina ljudi", kazao je danas Tanjugu Dragiša Gavrilović, umetnički rukovodilac KUD "Abrašević".

Pored toga, veliki broj Čačana uranak je proveo u Ovčar - banji i na planinama Ovčar i Kablar, a u Turističkoj organizaciji kažu da zvaničnog programa nije bilo, već se radilo o spontanom okupljanju. "Poslednje organizovano okupljanje bilo je polovinom devedesetih godina prošlog veka kada su dolazili mahom penzioneri i tada se pekao vo na ražznju. Međutim, sve je manje posetilaca, a ova okupljanja često prate i nepoželjni događanji poput tuča, obijanja objekata i sličnog nasilinčkog ponašanja", rekao je Tanjigu Goran Nikolić iz TOČ-a.

Prema njegovim rečima, najcešće lokacije na kojima se okupljaju građani tokom prvomajskih praznika su Ovčar-banja kod auto-kampa i duž starog toka Zapadne Morave, vikendice na obali jezera Međuvršje, proplanak na vrhu Kablara i livada na Koronji na obroncima Ovčara.

U Kragujevcu i Kraljevu ni ove godine neće biti organizovanog sindikalnog obeležavanja Međunarodnog praznika rada, osim deljenja flajera sa prvomajskim proglasom, a deo članova sindikata pridružiće se prvomajskoj protestnoj šetnji koja će biti organizovana u Beogradu.

Prvomajske proslave u seoskim sredinama u Srbiji počele su najpre u selu Dubona, kod Mladenovca, 1888. godine.

U Srbiji i regionu vremenom je postao običaj da se tog dana u zoru izlazi na Prvomajski uranak u prirodu.

Nekada su se za Prvi maj palile logorske vatre uoči praznika, a sutradan, obično na najbližem izletištu okupljao se narod uz prigodne govore sindikalnih funkcionera, recitovala se i poezija, igrala folklorna društva.

Od sedamdesetih godina prošlog veka manje se insistiralo na govorima i kulturnim programima, a više na roštiljijadama u prirodi i neformalnim druženjima.

U vreme socijalizma i bivše SFRJ, ko je želeo i mogao, putovao je u inostranstvo obično do Soluna ili još češće Trsta u šoping ili na mali odmor na more ili planinu i tako se razvila tradicija sindikalnih izleta i putovanja u inostranstvo.

Izvor: Tanjug