Bob Marli: Bog je crn!

Jedan od najvećih rege muzičara koga i današnje generacije rado slušaju, Bob Marli, rođen je na današnji dan pre 70 godina u sirotinjskom delu glavnog grada Jamajke, Kingstonu. Osam žena rodilo mu je jedanaestoro dece, a samo jedna može sebe nazvati njegovom suprugom. Niko ni pre ni posle ne može da se uporedi sa crnim bogom rege muzike Bobom Marlijem. Pokrenuo je svet i bio svet lično.

.

Malo je ljudi koji su svoje ime zlatnim slovima upisali u muzičku baštinu kao što je to učinio Bob Marli koji je sa čudnim engleskim akcentom propovedao mir, blagostanje i sreću, pušio marihuanu, svirao rege, imao dovoljno dece da oformi fudbalski tim i frizuru kakvu do tada nijedna zvezda nije nosila.

Da je živ,danas bi na karipskom ostrvu gde je rođen, u zabačenom selu Najn Majls, u okrugu Sveta Ana, proslavio 70. rođendan.

Kada je imala devetnaest godina njegova majka Sedeli Buker, odnosno Sidi, ludo se zaljubila u pedesetogodišnjeg mornaričkog kapetana Norvala Marlija i ubrzo ostala u drugom stanju, a beli oficir je iz pristojnosti odlučio da se venča s njom.

- Rekao mi je da me voli i ja sam mu poverovala. Rekao mi je da je crna ovca porodice jer Marlijevi, za razliku od njega, ne vole crnce. Njegovi su bili protiv mene - prisećala se Sidi svog kratkog braka koji je iznedrio jednog od bogova muzičkog Olimpa.

Samo dan nakon venčanja Norval je napustio trudnu suprugu kako bi se javio na dužnost u Kingston, a tokom njene trudnoće posetio ju je svega dva puta. Njegova porodica, posebno majka, osuđivala ga je što je dopustio da mu se desi takav propust i pretila je da će ga zbog crnog potomka razbaštiniti. Razveo se, ali je obećao da će finansijski zbrinuti suprugu i sina kome su nadenuli ime Nesta Robert Marli.

Tokom Bobovog detinjstva obišao ih je svega nekoliko puta, zbog čega je dečaku najvažnija figura postao deda Omeraja, jedan od najuticajnijih ljudi u selu. Neki tvrde da je šarm i strast prema ženama nasledio baš od njega. Iako siromašno, detinjstvo mu je bilo srećno, ali još tada mogao je da nasluti da ne gledaju svi blagonaklono na njegovu boju kože.

- Moj otac bio je Englez. Sve je ličilo na jednu od onih starih priča o robovima. Belac nađe mladu crnkinju i s njom spava. On je Englez, bar tako mislim, jer ga nisam viđao, a majka mi je Afrikanka. Mene su zvali polukasta, ali ne naginjem ni na čiju stranu. Ni na belu, ni na crnu. Ja sam na strani Boga koji me je stvorio i dao mi talenat - govorio je Marli koji je prvu gitaru napravljenu od žica, daščice i starog tiganja dobio od rođaka.

I dok je on svirao na improvizovanom instrumentu Sidi je donela odluku da ga pošalje ocu u Kingston na školovanje, a bivši suprug je obećao da će brinuti o svom šestogodišnjem sinu. Mlada majka je insistirala da poseti svog dečaka, ali ju je Norval ubeđivao da to ne čini uz objašnjenja da je mališan često na školskim ekskurzijama.

Kasnije je saznala da Bob uopšte nije ni stanovao sa ocem, već sa starom gospođom Grej. Tačnije, njena prijateljica koja se slučajno našla u Kingstonu srela je malog Boba kako tužno ispituje prolaznike znaju li gde mu je majka.

Čim je to saznala Sidy se zaputila u grad, našla svog sina i vratila se s njim u selo. Muzičar oca, koji je umro 1955, nikada više nije video, ali mu je uvek zamerio što je napustio njega i majku. Navikao se na život u Najn Majlsu gde je čuvao dedine koze, ali ga je Sidi povela sa sobom kada je rešila da i sama okuša sreću u Kingstonu.

Međutim, nije dospela dalje od siromašnog predgrađa Trenčtauna. Baš tu je Bob upoznao dečaka Banija čije je pravo ime Nevil O’Rajli. Zajedno su počeli da pevaju i da gube interesovanje za školu. Kao petnaestogodišnjak budući muzičar je u Džou Higsu pronašao idealnog muzičkog mentora uz koga je započeo svoju muzičku karijeru.

On ga je uputio i na rastafarijanstvo čiji je bio sledbenik i najglasniji zagovornik. Pridružio im se i Piter Toš pa su prvo nastali The Teenagers, a potom The Wailers. Prva pesma koju su objavili bila je Summer Down, koja je najavila i Marlijevu besmrtnost.

U tom periodu sreća mu se osmehnula i na privatnom planu. Osmeh mu je uputila pevačica Alfarita Konstancija Anderson, odnosno Rita koja je postala jedan od pratećih vokala sastava The Wailersa.

Navodno je Bob bio veoma strog i distanciran na probama sa bendom pa se šokirala kada je posle nekoliko meseci saznala da je ustvari zaljubljen u nju. Počeli su da se i viđaju i nakon godinu dana venčali su se 10. februara 1966. godine.

Rita je bila očarana Hajlem Selasijem koga su mnogi rastafarijanci doživljavali kao boga na zemlji, kralja svih kraljeva, a svoj entuzijazam je prenela i na Boba koji je odgajan u katoličkom duhu. Počeo je da proučava tu veru, da pušta dredove, puši marihuanu i postao je vegetarijanac.

- Rekao bih ljudima da miruju i da znaju da je njegovo veličanstvo Hajle Selasije iz Etiopije svemoguć. Biblija to govori, ja to govorim i deca to govore. Ne vidim kako bih to bolje pojasnio ljudima. Šta oni žele? Belog Boga? Pa Bog je crn! Rasta je sve što je nastalo, to je naša stvar. To nije uticaj, Rasta je sve, Rasta je prvo - objasnio je jednom prilikom šta znači biti rastafarijanac, a svoje religijske stavove preneo je i na svoju brojnu decu od kojih su neka postala muzičari.

Rita je iz ranije veze imala ćerku Šeron koju je Bob usvojio, a svoje prvo biološko dete, ćerku Kadelu, supruga mu je rodila 1967. Godinu kasnije dobio je sina Davida Zagija, a 1972. Stephena.

S Ritom je imao i ćerku Stefani 1974, ali je njegova majka tvrdila da to dete nije njegovo jer je Rita navodno imala ljubavnika. Međutim, Marli je devojčicu ipak priznao jer ni njemu prevara nije bila strana.

Nedugo potom Rita je postala samo jedna od zaposlenih u bendu koji je počeo da osvaja svetsku muzičku scenu. Pevala je, dobijala platu i čuvala decu - svoju, ali i onu koju je Bob imao sa drugim ženama. Jedna od njih bila je plesačica Sindi Brejkspir za kojom je Marli trčao, a neki je navode i kao njegovu najveću ljubav.

Navodno nije znala da je oženjen, a kad je to otkrila već bilo kasno jer je bila trudna i nosila muzičarevog sina Demijana. Veza je trajala sve do njegove smrti, ali to ga nije sprečilo da u krevetu menja dame među kojima je bila i plesačica Dženet Dan koja mu je rodila sina Roana o kome je od četvrte godine brinula Rita.

Stih u pesmi Song of Freedom posvetio je Pat Vilijams koja ga je zavela došetavši do njega potpuno gola obasjana mesečevom svetlošću. Iz te veze rodio mu se sin Robi o kome se takođe brinula Rita.

Tu je bila i Dženet Bouen koju je upoznao u Engleskoj gde mu je rodila ćerku Karen, dok mu je Lusi Paunder sa Barbadosa rodila sina Džulijana, a sina Kamania dobio je sa stonoteniserkom Anitom Belnavis.

Poslednja žena sa kojom je Bob imao dete koje nije priznao jeste Ivet Krihton, koja je ćerku Makedu rodila posle njegove smrti u maju 1981. Sa ovim ženama imao je decu, ali je broj njegovih ljubavnica navodno trocifren.

- Normalna sam žena i nekada se dogode stvari koje te rastuže - rekla je jednom Rita o brojnim prevarama svog supruga, a Marli je izjavio da nikada nije verovao u brak.

Ipak, Rita je sve trpela i to ju je gotovo koštalo života.

Kako je rastao Bobov muzički uticaj, tako je rastao i politički pa je 1976. organizovao koncert da bi pomirio suprotstavljene političke stranke i sprečio nemire u zemlji. Posledica svega bio je i napad neimenovanog napadača koji mu je upao u stan i ranio i njega i Ritu i menadžera Dona Tejlora.

Marli se posle tog incidenta preselio u Englesku gde je uradio legendarni album Exodus. Usledila je turneja, slava, ali ga je jedna stara povreda koštala glave. Igrajući fudbal u Londonu povredio je nožni prst koji nikada nije zalečio pa je rana postala kancerogena, 1977. godine dijagnostikovan mu je maligni melanom.

Do 1980. godine rak je metastazirao na pluća i mozak pa se pevač osam meseci lečio u bavarskoj klinici Dr. Josef Issels. Njegov terapija uglavnom se temeljila na izbegavanju nekih napitaka i hrane i mada se činilo da deluje, na putu za Jamajku mu je pozlilo. Avion je morao da sleti u Majami, gde su ga prevezli u bolnicu u kojoj je i umro 11. maja 1981. Imao je samo 36. godina. Uz državničke počasti i hiljade okupljenih sahranjen je u grobnici nedaleko od kuće u kojoj je rođen.

Časopis Time je 1999. Exodus proglasio najboljim albumom 20. veka, njegovu poruku mira Aboridžini slave i pale vatre njemu u čast, članovi indijanskog plemena Hopi i Havasupai u njemu vide ispunjenje davnog proročanstva, dok njegove poslednje reči upućene sinu Zigiju glase: Novac ne može kupiti život.

Izvor: story