Gledali smo ga u “Tatama”, a uskoro i u novoj seriji Prve televizije: Moj lik opisuje dobrog čoveka i lekara, ali sa manama

Serija “Kolo sreće” je novi romantični triler koji nas od jeseni čeka na Prvoj televiziji. Pored uspeha sa TV projektima “Istine i laži” i “Igra sudbine”, Smart produkcija će publiku od septembra obradovati novim likovima i dešavanjima.

Andrej Šepetkovski, serija &Kolo sreće&, foto: Prva Tv/Aleksandar Krstović
Andrej Šepetkovski, serija "Kolo sreće", foto: Prva Tv/Aleksandar Krstović
.

Serija će pokušati da da ogovor na pitanje da li novac može kupiti sreću i koliko nam je on zapravo bitan u životu. Jednu od glavnih uloga tumači i glumac Andrej Šepetkovski koji je za portal PRVA.RS, opisao svoj lik.

“Ja glumim specijalistu opšte prakse. Interesantnog i malo misterioznog lika, koji ima problem sa ljubomorom. Ima mladu i lepu ženu koja je izgubila vid, pa je previše zaštitnički nastrojen. Jako je voli i međusobno se vole, ali kako će se taj odnos razvijati, s obzirom na njenu nesreću, to ćemo još da vidimo. Nisam ni pozitivac, ni negativac, nešto između. Interesantno je što mog lika gledaju kao božanstvo, kao i svakog cenjenog lekara u manjem mestu”.

Koju poruku vaš lik šalje publici?

“Moj lik je dobar lekar, taj posao ga oplemenjuje i smiruje. Samo lečenje drugih oplemenjuje čoveka. S druge strane, zbog svoje bolesne ljubomore, ima mnogo problema. Moj lik hoće da pokaže da postoje ljudi koji su dobri, ali imaju mana. Da svakog može da zadese patnja i unutrašnji demoni sa kojima treba da se izbori”.

Andrej priznaje da nikada u privatnom životu nije sanjao o milionima, niti je ikada učestvovao u igrama na sreću. Smatra da su one besmislene i samo, ako se novac daje u humanitarne svrhe, igre na sreću imaju smisla.

“Kada bi se to desilo, deo novca bih sigurno dao nekome, ali ko zna. Kada bi se to desilo, možda bih postao pohlepan i tražio još više. Čovek je vrlo kvarljiv. Uvek ta borba sa samim sobom treba da postoji.

Život u manjem mestu glumcu je privatno vrlo bliska.

“Radnja je smeštena u selu pored Sopota, što je meni posebno drago jer sam se, sa porodicom, pre dve godine preselio u Sopot, kako bismo pobegli od asfalta i gradske vrevre. Danas uživamo”.