Milan Vasić o ulozi u seriji "Tri muškarca i tetka": Igram šeprtlju, a šta činim da bih osvojio devojku, to nije normalno...

Pored Seke Sablić, Svetlane Cece Bojković, Petra Božovića i Marka Janketića, u glavnoj glumačkoj postavci serije "Tri muškarca i tetka" je i Milan Vasić. Glumac tumači lik Joviše, kompjuterskog "gika" koji ipak živi na "tuđoj grbači", a za sajt PRVA.RS, Milan otkrio zanimljive detalje...

Milan u ulozi kompujterskog &gika&, foto: Marko Arsić, Tri muškarca i tetka
Milan u ulozi kompujterskog "gika", foto: Marko Arsić, Tri muškarca i tetka
.

Joviša je jedan nesretnjaković, ima dete i bivšu ženu sa kojom je samo jednom spavao i odmah dobio dete. Sa njom se nikako ne slaže. U seriji se pojavljuje njegova nova devojka, ali pošto Joviša ne ume sa ženama, njegov brat Ljubiša ga uči kako da je zavede. Bavi se programiranjem i jedino u šta se razume jesu računari. Velika je šeprtlja za život generalno", započinje priču Milan za sajt PRVA.RS.

Šta kod svog Joviše najviše voliš, a na kojim osobinama mu zameraš?

"Pa mana mu je što je nesiguran i što zbog toga ima slab karakter. Svako može da mu promeni mišljenje. To će se najbolje videti u momentima kada ga drugari savetuju šta da radi sa devojkom koja mu se sviđa, pa ga nagovaraju na gluposti. To što ću ja raditi, to nije normalno. Prave me budalom, ali to je sve u svrhu komedije. S druge strane, vrlina mu je što se razume u kompjutere i što je pokrenuo neku aplikaciju od koje i zarađuje".

Milan Vasić, foto: Marko Arsić, Tri muškarca i tetka
Milan Vasić, foto: Marko Arsić, Tri muškarca i tetka
.

Ima li među vama dvojicom neke sličnosti?

"Baš nikakve. Prvi put igram nešto što ništa nema moje. Čak i naočare nosim. Ali mi nije težak za igranje. To mi je sve izazov. Lepo mi je da igram Jovišu", zadovoljno ističe Milan.

Koje poruke serija šalje?

"Glavna poruka nam je da se narod nasmeje. Skroz je opuštena priča. Cilj nam je da ljudi uživaju i da se rasterete u ovim teškim vremenima. U poslednje vreme, snimaju se serije o mafiji, ubistvima, kriminalu, dok je ovo jedan humoristički komad".

Rođen si u Kosovskoj Kamenici i za tebe Kosovo i Metohija ima poseban značaj u srcu. Ljubav prema rodnom kraju si pretočio u stihove pesme “Ja sam momče sa Kosova”, koju si napravio u saradnji sa Dejanom Petrovićem. Kako je došlo do ove ideje? Da li to znači da planiraš da se baviš i muzikom, i da pored glumačke, stvaraš i muzičku karijeru?

“Spot za pesmu je definitivno pobedio. Meni su stizale poruke od Arizone do Kosova. Očekivao sam da će se ljudi sa Kosova oglasiti, jer ta pesma nekako i jeste bila namenjena njima i njihova podrška mi neverovatno znači. Skoro nijedan loš komentar nema na Jutjubu. Zato mi je srce puno. Vidim kako narod na ulici reaguje. Svi su primetili one stvari koje sam i hteo da naglasim – grob cara Dušana, lepotu Šar planine, Velika Hoča kakva je danas. Lokacije sam ja lično tražio i 10-ak dana pre snimanja spota sam išao sve da obiđem. Ideja je potekla kada sam tokom gostovanja u emisiji “Ja volim Srbiju”, pevao tu pesmu i kada sam to objavio na svom Instagramu, narodu se dopalo. Pitao sam Dejana Petrovića da radi muziku i tako je sve počelo. Dosta su nam pomogli reditelji iz Makedonije. Ja nisam pevač, ali ću možda nastaviti da objavljujem po jednu pesmu godišnje. Pošto sam sa Kosova, želja mi je da te pesme sačuvam od zaborava”.

Milan kao Joviša, foto: Marko Arsić, Tri muškarca i tetka
Milan kao Joviša, foto: Marko Arsić, Tri muškarca i tetka
.

U srednjoškolskim danima si profesionalno igrao fudbal, a trenirao si i rukomet. Šta je prevagnulo da izabereš glumu, a ne sport?

“Rat je učinio svoje. Do rata sam profesionalno igrao fudbal i mislio sam da ću se time i baviti kasnije u životu. Čak i kada sam studirao glumu na Akademiji, profesor me je puštao da igram na utakmicama koje su se održavale blizu Prištine. Kako je vreme odmicalo, druga-treća godina fakulteta, samo sam nastavio da sledim svoj put u glumi. Ne kajem se, jer kada prepoznate svoj put, važno je samo da ga pratite. I dan-danas mi je sport jako važan i rekreativno se njime bavim. Danas kada biste hteli da jašete konje, vama je potrebna dobra motorika, koja se stiče trenirajući sport”.

Kako se u današnje vreme, tokom pandemije korona virusa, boriš da zadržiš dobro raspoloženje? Šta praktikuješ kao beg iz ove surove realnosti?

"Kada je bilo lepo vreme, ja sam bežao u prirodu da pecam i da jašem konje. Sada kada je loše vreme, samo jašem konje i to mi je uživanje.

Mislim da se situacija sa Kovida polako smiruje. Nekada se nisam plašio, ali kada vidite da umiru ljudi koje poznajete, onda se uplašite. Disciplinovan sam, izbegavam gužve, idem u prirodu. Ima ljudi, nažalost, koji ponižavaju naše zdravstvo, ali ja mislim da je ono jedno od najboljih u Evropi i svetu. Nisam istomišljenik sa onima koji kažu sve naše ne valja, sve tuđe je dobro. Ja razmišljam kontra – sve naše u Srbiji je dobro, tuđe ne valja. Ja volim svoju zemlju i to i pokazujem”, zaključuje glumac za sajt PRVA.RS.