Sećate se Kreša Kolarića? Snima novu seriju i kaže: "Nedostaju mi odlasci u Beograd, grad sulude energije koju obožavam"

Hrvatskog glumca Janka Popovića Volarića publika u Srbiji imala je priliku da upozna u ulogama u telenovelama „Ponos Ratkajevih“, „Larin izbor“ ili „Kud puklo da puklo“, a odnedavno ga gledamo kao Gorana Dora u seriji „Tajkun“.

Sećate se Kreša Kolarića?, foto: Printscreen/PrvaTV
Sećate se Kreša Kolarića?, foto: Printscreen/PrvaTV
.

U „Tajkunu“ igrate ulogu hrvatskog tajkuna Gorana Dora. Na osnovu koga ste gradili svoj lik?

- Nažalost, izbor je prilično širok jer su ti i takvi „tajkuni“ svugde oko nas i gadljivi su u svojim svetovima umišljenog samopouzdanja i bahatosti. Nije bilo tu neke određene osobe, samo bahatost i samozadovoljstvo tih tipova u kombinaciji sa zadanim detaljima upisanim u scenario.

Šta posebno pamtite sa samog snimanja?

- Atmosferu. Obožavam te „šahovske“ scene dva lika za stolom i nadjačavanje isključivo pogledima i tekstom, bez velikih radnji i mizanscena. Reditelj Miša Terzić nam je dao baš puno vremena, tako da smo radili vrlo detaljno i, kako se kaže, ufino. Volim kad se na setu dogodi napetost u tako precizno napisanim scenama.

Kažete da je Beograd vaš drugi dom. Kako se desila ta ljubav?

- Moja priča s Beogradom je krenula još u vreme produkcije AVA, negde 2006. godine, kad sam u Srbiji snimao seriju „Ja Če Gevara“. Tada sam se sprijateljio s nekim srpskim glumcima, zaljubio se u taj grad, a danas imam i kumče u Beogradu, malog Janka, te je moj sada već veliki sin od prošlog leta beogradski student. Imam mnoge poveznice sa Srbijom i s obzirom na ovu „karantenizaciju“, fale mi moji redovni dolasci u taj predivni grad sulude energije, koju obožavam.

Kako Janko provodi dane?

- Živim u centru Zagreba i oduvek sam voleo svoj vrt s pogledom na šumu jer daje distancu od gradskog haosa, a u ovoj se situaciji on pokazao još većim bogatstvom. Dakle, uglavnom sam na suncu u vrtu, kuvam, čitam, gledam serije, filmove i u neka nedoba, pobegnem planinariti na Sljeme, gde nestaje sva teskoba i eventualna anksioznost. Zapravo, osim straha od nepoznatog i saosećanja i navijanja za ljude kojima je sada puno teže nego meni, ne mogu se požaliti na uslove svoje samoizolacije.

Izvor: Kurir/Ljubomir Radanov