Marko Janjić: Dešavalo nam se da čim čujemo da neko od kolega kija ili kašlje, već dajemo dijagnozu

Zavoleli smo ga kao odgovornog i predanog hirurga kroz seriju "Urgentni centar“, a sada nam Marko Janjić obećava drugačiji tok razvoja njegove uloge u drugoj sezoni koja na Prvoj televiziji startuje od ponedeljka, 17. septembra.

.

"Dr Pavloviću će se desiti dosta lomova, od privatnih do poslovnih. Publika će imati priliku da vidi u malo drugačijem svetlu čoveka koji važi za staloženog i mirnog. Okolnosti će ga navesti da se drugačije postavi i drugačije da reaguje“.

U čemu ste Vi i dr Pavlović slični, a u čemu se razlikujete?

"Vrlo smo slični u pristupu poslu. Marko Pavlović je metodičan i studiozan, te tako ja pristupam i samom Marku Pavloviću i svim ostalim ulogama. Dijametralno se razlikujemo u tome što ja nikada ne bih žrtvovao porodicu zarad posla“.

Zašto nikada ne biste bili hirurg?

"Ne bih mogao da budem doktor pogotovo ne hirurg, zato što vi u svakom trenutku držite nečiji život u svojim rukama i to je vrlo odgovorna pozicija. Govoreći iz aspekta glumca, ne verujem da bih mogao to da podnesem. Ne samo da budeš odgovoran za tuđi život, već da zarad svojih postupaka zavisi da li će neko preživeti ili ne. Mislim da se hirurg rađa“.

Kako izgledaju pripreme za seriju?

"U prvoj sezoni smo Tamara Krcunović, Ivan Bosiljčić, Ivan Jeftović i ja prošli spartansku obuku, da bismo kasnije odlazili na realne operacije. Ja sam na VMA prisustvovao nekoliko operacija i u početku mi je bilo teško to da gledam, a strah od nepoznatog je uvek bio sveprisutan i ogroman. Ali vremenom vam to postane normalno. Posle treće operacije, postalo mi je normalno da vidim kako se otvara trbuh, kako se rade i manje i veće operacije. Čovek se navikne na to“.

Da li Vam se dešavalo da, mimo snimanja, privatno, kada kod nekoga vidite i čujete simptome već prepoznate o čemu je reč?

"Naravno. Mislim da koliko radimo i koliko smo predani svojim ulogama, nadsvest počinje da nas kontroliše. Dešavalo mi se da dođem sa snimanja kući i da ženi i tašti prijavim kako sam tog dana imao strašnu operaciju, umesto težak snimajući dan. Dešavalo nam se da kada neko od kolega počne da kija i kašlje na snimaju, već neko od nas tu uleti i tačno da dijagnozu i šta treba da pije“.

U čemu Vas je ova serija promenila, čime Vas je naučila?

"Na ovom projektu sam imao priliku da osetim tu zdravu kompeticiju. Mi smo rasli zajedno sa ovim projektom i među nama nema tih dečjih bolesti poput sujete i ljubomore. Ovaj projekat nije razvio, već je potvrdio da postoje ljudi koji su spremni na maraton“.