Vučić Perović: "Ako se ne snađem u glumačkim vodama, za pet godina ću otići na Aljasku da čuvam irvase"

Mladog dvadesetosmogodišnjeg glumca Vučića Perovića upoznali smo u seriji "Sinđelići" kao Metodija, najstarijeg sina glavnog lika Sretena (Voja Brajović). Četvrta sezona serije nam je pred vratima, a njoj u susret, razgovarali smo sa mladim glumcem.

.

- Serija je tu da zabavi i opusti ljude, mislim da stvaran život nije takav. Realnost je malo okrutnija. Srećan sam što sam deo ovog projekta, jer sam ovde stekao svoje prvo glumačko iskustvo i upoznao velika imena.

Nekada smo mlađe glumce iz serija "Srećni ljudi" i "Bolji život" gledali kao uzore, a današnjim klincima su to baš ovaj mladi kadar iz porodice Sinđelić.

- Ja zaboravim da se bavim glumom. Tek kada mi priđu na ulici ljudi me podsete da sam ja javna ličnost. Najčešće mi prilaze deca koja ne umeju da slažu. Takva ljubav je divna i svestan sam odgovornosti koju preuzimam, pošto oni u meni vide uzora. Inače, moj život nije zanimljiv. Idem na trening i jednom nedeljno izađem sa prijateljima. Ja sam više "kućna buba".

Vučić je poreklom iz Kotora, a porodicu posećuje dva puta godišnje. Život glumaca u Srbiji i Crnoj Gori smatra siromašnim.

- Ako se ne snađem u glumačkim vodama, planiram da za pet godina odem na Aljasku i čuvam irvase ili da se vratim u svoj Kotor gde ću dane provoditi pecajući.

Mladi Perović važi za jednog od najšarmantnijih glumaca iz postave "Sinđelića". Pitali smo ga ima li devojku?

- Trenutno je nemam, a uvek sam bio sa devojkama kojima nije bila bitna moja popularnost, tačnije nisu ni znale da sam glumac. Jako je lepo kada nekom priđeš, a on ne zna ko si.

Priznaje da se najviše divi Borisu Komneniću, a slobodan dan sa njim smatra praznikom.

- Boris je "crem de la crem". Ima poseban humor kojim zasmejava sve na snimanju. On ne voli kupanje u masi, ne voli da se pojavljuje na televiziji i uopšte u javnosti. Tu smo jako slični. Smatram da je glupo da mediji daju prostora da se priča o našoj profesiji, jer postoje mnogo bitnije teme u zemlji o kojima treba da se polemiše. S druge strane, ja nikad neću biti kao Boris. Stepen obrazovanja koji taj čovek ima ja nikada neću dostići, kao i broj pročitanih knjiga... Pored tog čoveka se osetiš malim i to je lepo, jer pored njega shvatiš koliko ne znaš, a misliš da znaš. Sa njim u razgovoru uvidiš da si ti ustvari pile koje nema pojma.

Vučić Perović se razlikuje od većine svojih vršnjaka, jer nema nijednu društvenu mrežu.

- Nemam ja vremena za to. Toliko se trudim da obogatim svoj socijalni život, da su mi to samo viškovi.

Metodije objašnjava da se sa ostatkom mlade ekipe u stvarnom životu ne druži, već "prati". Ne izlaze često zajedno, ali su uvek tu jedni za druge.

- Ja sam isti Metodije. Sve te njegove faze sam ja. Određene situacije u meni bude različite reakcije i osećaje, ali sve to izlazi iz mene. Ništa mi nije bilo teško da odglumim.