Sledi prava bitka od koje zavisi kraj rata: Pitanje ko će prvi da kolabira

Posle bitke za Donbas uslediće niži intenzitet rata u kojem se obe strane mnogo troše.

Izvor: Jutarnji list
Podeli
Tanjug/AP Photo/Andrii Marienko
Tanjug/AP Photo/Andrii Marienko

To kaže za portal nemačkog javnog servisa ARD Franc-Štefan Gadi, vojni analitičar Instituta za međunarodne strateške studije.

Gadi tvrdi da predaja Lisičanska, ako situaciju posmatramo iz vojne perspektive, ne znači mnogo. Kaže da je reč o simboličnoj pobedi za ruske snage, ali i kako će strateške posledice biti minimalne za nastavak rata.

"U Donbasu traje rat trošenja resursa i snaga, ne radi se toliko o osvajanju pojedinih gradova, nego o tome da se protivniku nanese više gubitaka u ljudstvu i materijalu nego što ih ima vlastita strana. Moglo se predvideti da će Lisičansk i Severodonjeck pre ili kasnije pasti zbog velike nadmoći ruskih snaga pre svega artiljerije.

Ukrajinske snage su se taktički povukle – nisu se, kao u Marijupolju, borile do poslednjeg čoveka, kako bi izbegle da upadnu u obruč. To pokazuje koliko su ovi gradovi strateški važni, i očigledno u Ukrajini postoji zamisao da se oni možda kasnije zauzmu protivofanzivoom", kazao je vojni analitičar.

Sada su se ukrajinske snage povukle na novu, dobro utvrđenu liniju obrane, utvrđenu u Bahmutu, Soledaru i Seversku. Druga odbrambena linija je kod Slavjanska i Kramatorska. Ta dva urbana centra su od 2014. pripremana kao odbrambena utvrđenja.

Enormni gubici

Na pitanje novinara u kakvom su stanju dve vojske nakon četiri i po meseca rata analitičar kaže da su obe vojske iscrpljene enormnim gubicima.

"Sada je pitanje ko će prvi da kolabira. Kratkoročno na istoku lošije izgleda za ukrajinske snage, jer ruske snage, kad je artiljerija u pitanju, imaju enormnu prednost i nemaju problema s kanalima snabdevanja. Istovremeno ruske snage u Donbasu mogu nad svojim operacijama stvoriti štit u obliku protivvazdušne odbrane, što je razlika u odnosu na prvu fazu rata. Ukrajinsko vazduhoplovstvo ne dolazi do izražaja, što je za njih veliki nedostatak", objašnjava Gadi.

Rusi imaju i nadmoć u elektronskoj borbi, zbog čega ukrajinska strana tek štedljivo koristi dronove, jer se njihova upotreba može ometati elektronski. To otežava izviđanje. S druge strane, veliki manjak ruske vojske je nedostatak pešadije, elaborira Gadi.

Ukrajinci ne koriste ceo arsenal

Stručnjak tvrdi i da moramo računati na to da se dugoročno ukrajinska sreća može okrenuti, a to, kako kaže, zavisi od toga koliko mogu profitirati od zapadnih isporuka oružja i municije.

"Pitanje je hoće li biti koordiniranog i trajnog dopremanja oružja, obaveštajnih podataka i obuke vojnika. Tu zapadna strana mora bolje da koordinira i razmišlja strateški i dugoročno. Od koristi baš i nije činjenica da Ukrajina poseduje više različitih artiljerijskih sistema, i za svaki mora da gradi posebnu logistiku. To nije efikasno. Potrebno je planirati i koncentrirati se na možda samo dva sistema. To olakšava obuku i održavanje. Trenutno se stiče utisak da ukrajinske snage ne koriste ceo potencijal oružja sa Zapada jer nisu obučene. Razumljivo se ukrajinskim snagama mora osigurati i toliko municije kako bi mogla da deluje intenzivnije", smatra on.

"Efekat zapadnih isporuka oružja najbolje se ogleda kod ciljanih napada na ruske linije nabavke i skladišta municije, koji se izvode višecevnim bacačima raketa koje je Ukrajina dobila sa zapada. U prvoj fazi rata su za preživljavanje nekih ukrajinskih jedinica enormno važni bili prenosivi sistemi za protivvazdušnu odbranu MANPADS i pre svega protivtenkovsko oružje. To je ruskim snagama nanelo ogromne gubitke", objasnio je.

Poslednja ofanziva

Procenjuje da će ovo biti poslednja velika ruska velika ofanziva pre operativne pauze. Ona ne znači, pojašnjava, obustavu vatre ili kraj borbi, nego je verovatnije da će brzina i intenzitet borbi biti sniženi na neko vreme. To je vreme će obe strane iskoristiti za obnovu snaga, sastavljanje novih jedinica i dovod pojačanja.

"Mislim da će ratište ostati dinamično i da neće biti pat-situacije. Nastaviće se rat koji troši resurse. Teško je reći koliko. Rusija može izdržati tu vrstu rata još nekoliko meseci, ili sve do iduće godine, pod uslovom da zauzda probleme s osobljem, i neprestano šalje nove jedinice na front. U tom pogledu sankcije neće imati neposredan uticaj na ratna zbivanja. Po mom viđenju, Donbas nema veliki strateški značaj s izuzetkom da će progutati veliku količinu ukrajinskog ratnog materijala i ljudstva", dodaje Gadi.

Poručuje da je za nastavak rata mnogo važnija regija Hersona.

"Zamislivo mi je da će tu pre ili kasnije biti test za prvu veliku protivofanzivu Ukrajine. Ako ta ofanziva ne uspe, to će biti signal zapadnim partnerima da pojačano guraju Ukrajinu u pregovore. Neuspeh bi logično pojačao glasove skeptika koji se protive naoružavanju Ukrajine i to bi zemlju dovelo u jako lošu poziciju. Najvažnija ofenziva ukrajinskih snaga stoga će biti pokušaj oslobađanja Hersona i da se ruske snage potisnu preko Dnjepra. I dalje sam skeptičan oko toga da Ukrajina može narednih meseci preći reku i odbaciti ruske trupe još dalje na istok", zaključio je Franc Stefan Gadi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 597 idi na stranu