Blog
Nije on za nju
U bliskoj budućnosti nameravam da pređem put od tačke A do tačke B i kad sam se raspitala koliko mi vremena treba da kolima savladam razdaljinu, rekli su oko tri-četiri sata. Čuj, tri-četiri sata za nešto više od 200 kilometara! Pa gde to ima?! U Srbiji, sestro-brate. Nije Srbija velika ali su joj putevi loši, pa izgleda ogromna, k’o pola vasione. Nema veze, putevi su loši, ali neću odustati od misije. Idemo na gledanje verenika. Drugaricinog. Po skraćenom postupku. Jedan dan je gledanje, drugi dan svadba.
Nije on za nju, insistira grupa prijateljica. Ipak, daju mu minimalni kredit jer, kažu, ima gradske manire i očigledno je bio neki "mondenski tip" dok se nije "slupao u nekom biznisu ili tako nekako propao". "Nepoznati karakter, bez provere ičega. Eto to je on. Ma, zatreskala se i doviđenja pameti". Upoznao ih je XY kojeg čemo za ovu priliku zvati Žika, a moje prijateljice Žiku ni nacrtanog ne mogu da vide, toliko im je mrzak. Tvrde da je neki "opskuran lik".
A "zgodnjikavi, visoki verenik" je ćutljiv i nekako smotan, kažu. Ej, gde ti živiš, možda je "smotan" za tebe al' njoj odgovara, pokušala sam da razvodnim napetost. I mator je, dodaju. Joj, mator, jedva je nešto stariji od nje. Šta je trebalo da uradi, da bude kaguarka? Predatorka, da nasrće na nekoliko decenija mlađe muškarce? No, godine su irelevantne za ovu seosku ljubavnu idilu, a i ljubav, uostalom, briše sve granice da bi trijumfovala.
Avangardna žena, svojevremeno je poletno uzela otpremninu iz firme i otišla da živi u jednom selu na periferiji zemlje, da muze kravu, bere kruške, sadi povrće, peče rakiju. Milina, daleko od razuzdane gomile i Velikog Prljavog grada. Ali, onda je naišao "princ" u nekom belom rasklimatanom "koreancu" i poremetio poredak. Provokativna prilika je u jednom zalogaju pojela revolucionarni san o povratku prirodi. Pobedila je ljubav, svadba je na vidiku, mlada planira da se vrati u grad, a farmu zadrži kao letnjikovac.
Pominjem "slučaj" jer ne volim kad se neko meša u ljubav. Nisu mali, pa da ne znaju šta rade. Oboje imaju dugu istoriju prethodnih brakova i veliku decu.
Samo što nisu počeli ražanj sa jaganjcima da okreću, a polemika među prijateljicama ne jenjava. Čak se i ubrzava i komplikuje. Ali, pošto Show must go on, svi će(mo) na venčanje, a posle kako bude.
Čitava epizoda nametnula je pitanje do koje mere možemo i smemo da se mešamo u misteriozne "puteve srca" neke osobe, bez obzira koliko nam je bliska. Ima li te sile koja će nekoga sprečiti da istera svoju zamisao ili ima sile koja će ga naterati da uradi suprotno od onoga što je rešio? Prosto naiđe neko ko ti promeni percepciju sveta, zaljubiš se do ušiju i kako ispadne. Među nama budi rečeno, nekada i meni bude jasno da neko dvoje nikako nisu "dobar par", ali šta reći i s kojim pravom. Njoj ili njemu, svejedno. Kad se zaljubiš, ti "znaš znanje" i ne čitaš znakove pored puta nego voziš na adrenalinu. Preživiš ili se polomiš. Zalečiš se ako nešto negde krene naopako, ustaneš i ideš dalje. C'est la vie.
Podsećanja radi, i Adam se dva puta ženio. Prvo je bila Lilit, a onda došla Eva sa jabukom i grehom, al' nećemo o njima ovom prilikom...
Na neki način se opraštam od svoje drugarice, insistira njena najbliža prijateljica, a meni ta melodramatika nije po ukusu. Rekoh joj, napiši priču i objavi negde, biće ti lakše, a publika će se zabaviti. Možda i tvoja prijateljica pročita ispovest i ne bude "mrtva-hladna" nego shvati poruku i izgladite odnose i sve bude "kao pre". Pre čega? Pre ljubavi? Joj, kako je sve to komplikovano ako ljudi insistiraju na hiper-kompleksnosti.
"Svako radi svoju radnju dokle misli i sreći se nada", govorio je davno nekada Čika Simica, stari novinar "Politike" koji je u njoj pisao još od osnivanja, i po pravilu smo ga citirali kad bi se zaglibili u neke zamršene situacije. Opet je vreme za Čika Simicu...
komentari [5] pošalji komentar
Sonja [neregistrovani]
12:46:44, 12. 07. 2010
svako je krojac svoje srece
U takve stvari se ne treba mesati, pogotovo kada je sve vruce, kada su glave usijane. Tada je svaki komentar shvacen kao izraz ljubomore, zavisti, posesivnosti i bas zbog toga izaziva kontraefekat. Ako je to izbor tvoje drugarice, neka lupi glavom o zid, neka snosi posledice. Nece biti ni prva ni poslednja koja je napravila los izbor. A cuj, ko smo mi uopste da se uplicemo u stvari srca. Mozda se pokaze da je dobro odlucila.
Odgovoriodgovori na komentar:
Lidija [neregistrovani]
16:37:20, 22. 07. 2010
Bolno
imam sva prava da kazemnajboljoj drugarici kakav je moj utisak o njenom muskarcu. Ipak je ja najbolje poznajem. Ona ne mora da poslusa moj sud, mozda me cak i zamrzi zbog toga, ali bicu surovo iskrena, pa makar to ispalo lose po mene.
OdgovoriJelica Stojancic [neregistrovani]
17:32:33, 29. 08. 2010
Svako je kovac svoje srece
Da, nikad se ne zna gde čija sreća čuči. Ko nije probao nije ni uspeo. Ljudski je praviti izbore i ljudski je pogrešiti ali se treba izvući sa što manje posledica. Ljubavnih i ostalih:))) A od mešanja u tuđe stvari može samo glava da boli i mudro je biti diskretan, možda nešto izokola pominjati i to kao da se dešava nekom trećem licu...u stilu: Zamisli molim te, onaj Micin viđen je sa nekom curom u budžaku, a pravi se da je mu je dotična Mica zvezda sa neba...ili koji je to probisvet, sve kao fin čovek, a u stvari lakog morala, laže, krade...Hamletova dilema je večita- reći ili ne reći...reći li ne reći...eci peci pec....
Odgovori







ena [neregistrovani]
11:34:52, 12. 07. 2010
:)
Slatko
Odgovori