Blog

Pod vulkanom i druge zgode

Ovo je priča o tome kako jedan hiroviti vulkan na Islandu, vazdušnom linijom udaljen od Beograda oko 3.400 kilometara, može da ima veze sa našim običnim malim životima. Utroba Islanda se u vidu sitnih čestica prostrla po našim dvorištima i poremetila nam svakodnevicu. Najpre red letenja. Mnogi su se silom prilika zadesili u nekom međuprostoru, tražeći alternativne puteve spasenja.

Duda je iz Beograda u Bolonju otišla autobusom, a ne avionom za koji je imala kartu. Deki je umesto preko Frankfurta u Kinu odleteo via Moskva. Sava još nije stigao u Švedsku. Preračunao se u proceni smirivanja evropske "avio  krize" i produžio boravak u Singapuru.

U stani- pani situacijama, svet postaje klaustrofobično mesto. Nigde da se makneš kad zagusti. K'o da si u zatvoru. Zakucan. Pitaš se kojom silom možeš protiv više sile. Kolektivno-globalno već smo prošli kroz čistilište. I tako nekoliko puta. Bili smo strogo kontrolisani u aktivnostima za vreme havarije nuklearne elektrane Černobil u Ukrajini, u vreme Jedanaestog septembra, kad se desio napad na Svetski trgovinski centar u Njujorku...

Mada, borba za samoodržanje probudi avanturistu u čoveku i on strasno traži „exit" i spretno odgovara na izazove. Snalažljivost dostiže zenit. Ljudi hvataju autobuse, vozove, taksije, brodove, da dođu do željene destinacije. Valjda je zato, svojevremeno, neko genijalno iznedrio sentencu: Ćuti i plivaj, daleko je Australija.  Kad su zbog pomahnitalog islandskog vulkana prizemljene letilice u Evropi, blizu sedam miliona ljudi je ostalo sapeto u vazdušnim lukama.

Fina vulkanska prašina jeste nezgodna. Ima produženo dejstvo. Evo već nekoliko meseci ne mogu da je očistim sa crnih antilop mokasina. Uvukla se duboko u kožu i ne pomaže nikakva četka, pa ni usisivač. Šuster mi je savetovao da kupim sprej. Slovenački, insistira. Ostali, tobože, ne valjaju. A mogu, dodaje, i belu sveću da upalim i prođem plamenom po zapepeljenoj koži. Potamneće. Verujem mom starom obućaru, mada još nisam eksperimentisala.

Iz praktičnog iskustva znam  šta pepeo sa jednog prilično uspavanog  filipinskog vulkana može da učini cipelama, a kakvu li tek havariju za sobom ostavlja super aktivni islandski Ejafjalajokul! Rastrzan nekim unutrašnjim demonima, taj se nabljuvao lave i pepela. I kakav je to vulkan kojem ni ime ne možeš da izgovoriš bez zastajkivanja i zamuckivanja. Spavao je dvesta godina i probudio se sredinom aprila da nam zapraši. Što se mene tiče, mogao je da nastavi da lenstvuje. Upropastio mi je mnoge planove. Zaglavio me kod kuće, a imala sam neke sjajne putne fantazije.

Da budem iskrena, za korelaciju između aviona i vulkana čula sam još u januaru kad sam se bila nameračila da posetim filipinski vulkan Majon koji se bio razgoropadio krajem prošle godine, a smirio sredinom ovog januara. Mislila sam da ćemo ga nadleteti avionom, mahnuti mu odozgo, u predvečerje gledati kako izbacuje lavu. Ali, rečeno mi je da aeroplani ne smeju da ordiniraju u zoni aktivnog  vulkana jer mogu da im se oštete motori i dođe  do kratkih spojeva ili tako nekako. Nisam obraćala pažnju na stručne detalje. Uhvatila sam suštinu o efektu staklene prašine i šmirgle. 

Ispada da su ljudi i motori slični: na prašinu reaguju alergijski- kijanjem ili "kurcšlusima". Umesto agresivnog Majona, izabrali smo upoznavanje sa uspavanim Taalom, navodno, najmanjim vulkanom na svetu. Zanimljiva mu je konfiguracija. Zamislite krater vulkana u kojem je jezero, a u jezeru vulkan, a u vulkanu jezero, a u jezeru sa ključalom sumpornom vodom malešna stena, pre "kamena bubuljica" nego nešto ozbiljnije. Nisam lovac na vulkane ali zanimljivi su. Dok miruju, naravno. Čitala sam pre izvesnog vremena u jednim američko-britanskim novinama tekst o srpskim banjam koji je počeo  atraktivnim lidom. Srbija je predstavljena kao "zemlja vulkana". Biće da me fascinira naše "vulkansko poreklo", pa sam  zavedena "korenima", tragala za njima.   


Da, svet je jedan, a mi se toga setimo samo kad nam nevolja zagudi pred vratima. Ovog puta smo se izvukli. Do sledeće prilike. Neki Veliki kolektivni brat ili sestra, a možemo ih zvati i Kolektivna dadilja je procenjivao situaciju.  U medijima je pisalo, citiram: "...Ministri su se dogovorili da na osnovu predloga nacionalnih vlasti i stručnjaka Evropske agencije za kontrolu letova 'Eurokontrola' pojačaju evropsku koordinaciju i procenu rizika u vazdušnom prostoru..." Milioni ljudi su ostali zarobljeni, a globalna privreda za tili čas izgubila milione dolara, evra, funti...Vulkan se smirio. Stanje normalizovalo. Nisam skeptik, ali i dalje mislim na moje antilop cipele koje nikako da očistim od naslaga vulkana ili mi je udarila islandska prašina u glavu pa mi je i dalje nešto mutno...

komentari [5] pošalji komentar

Anja [neregistrovani]

14:04:37, 27. 04. 2010

priroda je cudo

I taman kad pomislimo da smo uspeli da ukrotimo prirodu, opremljeni mocnim cudima tehnologije, a ona nas iznenadi, vrati bar jedan vek unazad, tek toliko da se vidi koliko smo mi ljudi sicusni. Dovoljan je jedan malo veci udar i ode sve bestraga.

Odgovori

Mala Sirena [neregistrovani]

11:33:54, 28. 04. 2010

Sacuvajmo prirodu

Citam ovih dana o zaveri u Aero industiji. Koliko li u tome ima istine? Kome bi trebalo da crkne krava?
Mora da je predivno iskustvo biti u blizini vulkana, za nekoga ko se usudjuje da im pridje. Pri tome da i udise sva isparenja, sve ovekoveci dobrim fotografijama..

Odgovori

Jasmina [neregistrovani]

10:06:34, 05. 05. 2010

pesmica o imenu vulkana

Englezi su cak spevali pesmu kako bi im bilo lakse da se izbore sa lomljenjem jezika dok izgovaraju ime ovog malesnog vulkana.

Odgovori

Sestric [neregistrovani]

01:35:10, 21. 05. 2010

Stvari dolaze na svoje

E tako se pise blog kad se ima dovoljno vremena :)
Samo mi nije jasno ono "zarobio kod kuce, imala sam druge planove"... pa sto prosto ne rece da smo ti dosadili :(

Odgovori

odgovori na komentar:

Stvari dolaze na svoje

Jelica Stojancic [neregistrovani]

17:43:36, 08. 06. 2010

Stvari dolaze na svoje

Ha,ha, kad kažem...“zarobio me (vulkan sa dimnim dodacima) kod kuće, imala sam druge planove“...mislila sam na protezanje nogu, kratka putovanja do najbližeg inostranog komšiluka, na dan, dva, niša više. Kod kuće nikada nije dosadno, al’ treba malo šetati da ti prođe vreme i da se vidi sveta)))) Od širenja vidika uvek ispadne neka korist...

Odgovori

Bloger

Jelica Stojancic
Jelica Stojančić

Freelance novinar

Najpopularniji postovi

Vesti

Kalinić i Milovanović nisu mogli da pobegnu

Kalinić i Milovanović nisu mogli da pobegnu

Sretko Kalinić i Željko Milovanović nisu imali nikakvu mogućnost da pobegnu iz Okružnog zatvora,izjavio je direktor Uprave za izvršenje krivičnih sankcija Milan Obradović.Prva ...

Euleks tražio pomoć u slučaju trgovine organima

Euleks tražio pomoć u slučaju trgovine organima

Tužioci Euleksa na Kosovu, uključeni u sudski proces protiv sedam osoba optuženih za trgovinu ljudskim organima, saopštili su danas da su od Rusije, Ukrajine, Izraela i Turske ...

Železara Smederevo privremeno obustavlja proizvodnju

Železara Smederevo privremeno obustavlja proizvodnju

Železara Smederevo planira da privremeno obustavi proizvodnju najmanje deset dana, stavljanjem druge visoke peći na "tihi hod", jer je zbog nevremena onemogućeno snabdevanje ...

Ne propustite

Kad lišće pada

Kad lišće pada

U utorak uveče, saznaćete: Hajrije i Nedžla dolaze u posetu kod Šefketa. Pokazuju mu fotografije tek rođene Ahu i prepričavaju

saznajte više

Jednostavan život

Jednostavan život

Ana Mihajlovski i Marijana Mićić su opuštene gradske “ribe” nenaviknute na težak rad i život. Njih dve će nas zasmejati do

saznajte više

Prijatelji

Press Online Novosti Online Sportal tuck toni cetinski